25 godina Narodnog pozorišta Bosanske Krajine

min sevdah«) itd. U dramskom repertoaru od:grao. je

niz komično-karakternih uloga, među ostalima glavne

uloge u »Topazu«, »Švejku« i »Čarlijevoj tetki«. Susreli smo se u pozorišnom. bifeu.

— Jozo, ispričajte nam Vaš susret sa Banjom Lukom.

— Vrlo rado! — odgovori Jozo, spreman uvijek za šalu i razgovor.

— Došao sam u Banju Luku u tamnom salonskom odijelu, u lošim cipelama i sa slammatim Kkicferom koji je bio vezan kanapom. Jedino čega sam imao u izobilju bile su kravate, svega 22! Kad je to vidio kolega Stojanović, morao je da me ubode. — Pa kolega, vi imate zaista sjajnu garderobu! Sva-– 'kih pola sata mijenjate kravatu!

Jozo se raspričao. Nisu više bila potrebna pitanja. On nastavlja. ,

— Međutim, šest godina rađa u Banjoj Luci stvorilo je garderobu. Kada sam otišao u Beograd i bio jedno kratko vrijeme u putujućem pozorištu »Zajednica« igrao sam ljubavnika!

— Kako, Jozo, vi pa da igrate ljubavnika ·upitali smo u jedan glas.

— E tako, zbog garderobe. Kod ljubavnika je onda glavno bila garderoba, pa makar imao mršave noge i kriva leđa!

_— Vaša najmilija uloga?

— Kaleb u »Cvrčku na ognjištu«.

— A ča činite sad Šjor Bepo u Banjoj Luci?

Izazov je prihvaćen. Stari komičar odgovara jezikom Šjor Bepa brzo i rutinirano, kako se ono glumački kaže »na šlag«.

— Činim svašta za ne radit ništa! U penziji sam...

— Hoće li Vas još vidjeti banjalučka publika?

— Eventualno — odgovara Jozo.

— A da li ćete proslaviti triđesetgodišnjicu umjetničkog rada? -

— Eventualno.

MUHAMED ČEJVAN

Već zarana je zavolio pozornicu i čeznuo za pozorištem. Kao dječak i kasnije kao mladić djelovao je kao pjevač i glumac u tađašnjem društvu »Sloga«, u kojem nastupa pred banjalučkom publikom. Godine 1928 polazi Muzičku školu u Beogradu,. gdje uči solo pjevanje, a istovremeno nastupa i u horu beogradke opere. Njegov bogat glasovni materijal odmah je uočen, te mu povjeravaju i manje epizodne uloge. Bolest ga vraća u Banju Luku, gdje nakom ozdravljenja stupa u angažman. To je bilo u sezoni 1931/32. Od tog vremena djeluje punih 25 godina kao stalni član naše kuće.

Njegov repertoar je vrlo opsežan. Od operete, lake komeđije, pa do klasike i nacionalne drame.

Među najzrelija njegova ostvarenja spadaju svakako naslovna uloga »Kralj na Wetajnovi«, »Hasanagax«, (»Hasanaginica« od Ogrizovića) naslovna uloga »Zulumćar«, Marinko (»Đido«), Čiča Toma Čiča Tomina koliba«), Kajgana (»Ženidba«), Princ od Maroka (»Mle-

tački trgovac«), Kapetan Bernardo (»Dosjetljiva djevojka«), Tatarin (ONa dnu«) itd.

U tih 25 godina svog umjetničkog rada Ćejvan je odigrao oko tristo raznih uloga, a nastupao preko tri hiljade puta. Zaista impozantna umjetnička bilansa. Kao i svi ostali stariji članovi ansambla, Ćejvan je gostovao prilikom turneja po Bosanskoj Krajini. Ta su putovanja, iako dobro organizovana, bila bogata nedđaćama, ali i nezaboravnim utiscima i doživljajima. To je bila borba za osvajanje najširih krugova pučanstva za kazališnu umjetnost. Pa ipak sve nedaće i napori rado se i brzo zaboravljaju.

Ćejvan kaže: »Sve to nije bilo uzaludno. Danas se u mjestima u kojima smo mi prvi put izgovorili riječ na daskama, ponosno istiću moderni domovi kulture, zahvaljujući u prvom redu narodnoj vlasti, a djelimično i pionirskom radu našeg pozorišta. Tamo sada buja bogat kulturni život, rade razna kulturnoumjetnička društva koja već dobijaju razne nagrade na organizovanim smotrama.«

Time smo završili razgovor.

VLADO ZELJKOVIĆ

Trud je najzad unodio plodom. Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja da ga pronađemo, uspjelo nam je da razgovor zakažemo poslije premijere Nušićeve komedije »Dr«. Inače Vlado trči neumorno 5 probe na probu, a tih zaista ima dosta.

U prijatnoj. atmosferi pozorišnog bifea protekao je razgovoT.

Rođen je u Banjoj Luci. U pozorište je stupio u sezoni 1931/32 i uz prekide djeluje u našem pozorištu punih petnaest sezona.

— Vlado, s kakvim ste repertoarom započeli? Bilo je prvo naše pitanje.

— Prvi moji nastupi bili su u dječijim komadima. Igrao sam glavnu ulogu u komadu »Car Ćiro«, zatim Medvjeda u »Crvenkapici«. Kad sam se poslije pojavljivao na ulici, djeca bi vikala: »Eno međeda«. Poslije sam prešao u karakternu komiku.

— Ispričajte nam, Vlado, neke Vaše anegdote iz prvih dana života na daskama. Sigurno raspolačete s dosta materijala.

— Pa prilično — odgovara Vlado. — Glumcu se svašta dešava. Tako sam na turneji u Prijedoru igrao Mladena u Nušićevom »Narodnom poslaniku«. 'Tre-