Борба, 05. 10. 1988., стр. 2
|
GLEDIŠTA „mešanje“ | reforma
ivan Torov
Prošlonedeljno „uplitanje“ Predsedništva CK SKJ u ustavnu debatu u Srbiji može i mora ohrabrivati, ali će za konačnu procenu presudhnije biti hoće li — kad bude zatrebao — uslediti drugi i treći takav potez. |I na kojim osnovama?
ema sumnje: poslednja sednica Predsedništva CK
SKJ, na kojoj je Nacrt amandmana na Ustav SR
Srbije dobio političku verifikaciju saveznog par-
tijskog vrha kao dobra osnova za dalji rad na promenama, sa olakšanjem je primljena u javnosti. Ne toliko zbog samih samandmana — jer manje-više nije bilo sporno da Srbija mora biti država na čitavoj svojoj teritoriji — koliko zbog očekivanja da će ovaj potez mogao povoljno uticati na smirivanje sadašnje prenapregnute i strastima opterećene političke situacije.
Potencijalni pozitivni efekti globalne partijske pod-
rške ustavnim promenama u Srbiji, međutim — hteli mi to ili ne — ne mogu da sakriju, naprotiv, izbacuju u prvi plan razmišljanja o poziciji i stvarnoj moći saveznog partijskog rukovodstva, o čemu se žučne (ali i umnogome jalove) rasprave vode još od poznate opštepartijske debate posle 13. sednice CK SKJ. Još prilično davno sa dosta argumenata tražilo se da — u interesu savlađivanja krize i eliminisanja federalističkih okova SKJ — Centralni komitet SKJ i njegovo Predsedništvo konačno počnu da rade svoj posao, da budu stvarni centar jugoslovenske političke i idejne sinteze, kojoj neće biti svejedno kakvi se to procesi odvijaju u pojedinim delovima SKJ. Tražila se i nužna mera „mešanja“ u „unutrašnje stvari“ delova koji ga čine, a povoda je bilo na pretek. Ipak, odnos snaga bio je takav da je do juče uglavnom onemogućavao bilo kakva uistinu blagovremenu i delotvornu „arbitražu“ partijskog vrha, tim pre što ni do danas nije otklonjen naš politički specijalitet da faktička pozicija i moć SKJ diktira (ne)moć jugoslovenskog partijskog vrha.
Više pod pritiskom pogoršanih opštih prilika i naraslog nezadovoljstva partijskog članstva, nego kao realan rezultat sazrele svesti u samim rukovodstvima SK o potrebi jačanja saveznog partijskog centra, na 13. kongresu izvršene su izvesne promene u Statutut SKJ koje omogućavaju Centralnom komitetu i njegovom Predsedništvu da mogu neposrednije uticati na ostvarivanje kongresnih stavova i politike CK SKJ, pa i „intervenisati“ kada se u nekim republičkim ili pokrajinskim organizacijama i njihovim rukovodstvima ne ostvaruje ili krši jedinstveno usvojena politika SKJ. Želelo se da se stvore uslovi kako bi se SKJ oslobodio debelih naslaga sopstvene federalizacije i oportunizma. Međutim, neki „vozovi“ su i posle toga protutnjali dok su se CK SKJ i njegovo Predsedništvo „osvrtali“: „mešati“ se ili ne, „arbitrirati“ ili ne. Dilema u ovom smislu ostala je id ugo posle ;V. kongresa (sve do prošlonedeljne sedmice Predsedništva CK SKJ), pri čemu su pristalice i protivnici „mešanja“ menjale svoj odnos prema pomenutim principima u Statutu SKJ već prema tome da li je reč o „svojoj“ ili „tuđoj“ sredini, odnosno kako ko gleda na određena (S)ktretanja. Tako se i ušlo u paradoksalnu situaciju da se situacija u SKJ, dakle generalno, ocenjuje kao zabrnjavajuća, ili bar nedovoljno dobra, a da svi sastavni delovi SKJ na stanje u svojim redovima gledaju kao na u osnovi povoljno. Dogodilo se povrh svega to da su pojedina republička rukovodstva stavljala povremeno, u neku ruku, na tapet savezni partijski vrh.
Sada se Predsedništvo CK SKJ konačno „umešalo“, a za očekivati je da će isto to učiniti i Centralni komitet na 17. sednici 17. oktobra. I to — reklo bi se — uspešno. Ipak, ostaje utisak da je to učinjeno — kad je reč o promenama Ustava SR Srbije — u situaciji kada se moglo velativno lako pronaći rešenje, odnosno kada se ono naprosto nametnulo. Nameće se pitanje: da li ovo prvo „mešanje“ političkog vrha SKJ izražava spremnost CK SKJ i njegovog izvršno-političkog organa da i ubuduće posežu za ovlašćenjima koja im daje Statut SKJ? Povoda za „mešanje“ ima još, a moguće je da će ih tek biti ukoliko se zaista započne sa ostvarivanjem proklamovane tri reforme. Biće ih još više ukoliko reforme, ili njihovi rezultati, izostanu...
Pomenuto „prvo mešanje“ može i mora ohrabrivati, ali će za konačnu procenu mnogo presudnije biti: hoće li kad bude zatrebalo — uslediti drugi i treći takav potez. I na kojim osnovama, pošto se u SKJ ništa ne bi izmenilo nabolje ukoliko bi na „mesto“ odsutnog i „federalizovanog“ demokratskog centralizma došla neka osavremenjena varijanta birokratskog centralizma.
Još na 13. kongresu, a posebno na junskoj Konferenciji SKJ, osetilo se da je za SKJ jedini istinski izlaz neka vrsta vlastite reanimacije i reintegracije. U tom smislu Konferencija je vrlo određeno rekla da su potrebne tri reforme: privrednog i političkog sistema i Saveza komunista Jugoslavije. Ne ulazeći u kvalitet i moguće domete onoga što je iz domena ekonomije i politike „u proceduri“, činjenica je da se nešto čini na ekonomskoj reformi (SIV najavljuje njeno „puštanje u pogon“ već od 1. januara 1989), realni su izgledi da i Ustav SFRJ bude kako-tako izmenjen o roku — do 29. novembra ove godine. Na reformi SKJ zasad se, međutim, uopšte ne radi ništa ozbiljno. A dobro bi bilo da su pripreme za reformu Partije počele makar pre, recimo, godinu dana.
Svi su izgledi da će one početi tek kada se priđe pripremi narednog partijskog kongresa. U sadašnjoj konfuznoj političkoj situaciji veoma je teško predvideti kada bi to moglo tačno biti, jer još nije jasno ni to hoće li se držati redovni (za dve godine), prevremeni, ili, pak, vanredni kongres. Još teže bi se moglo reći da stanje unutarpartijskih odnosa ide na ruku svemu onome što takva reforma traži.
Konferencija SKJ je sasvim određeno rekla da je reforma SKJ prvi uslov za ekonomsko i političko prestrojavanje. Ako se to ima u vidu — postaje jasno s kakvim se sve opasnostima i zamkama naše „tri reforme“ suočavaju. Rizici su utoliko veći što ne može biti reforme SKJ bez novih ljudi i novog (marksističkog) mišljenja i što nas vlastita istorija opominje da nijednu reformu dosad nismo izveli do kraja. Bilo stoga što nismo imali snage za takvo nešto, bilo zato što smo se uplašili onoga što stvarne reforme mogu doneti.
BORBA
ba još više da potvrđuje svakodnevnim angažovanjem bitnim pitanjima radničke hlase i radnog čovjeka“
Predsednik Republike odlikovao je „Borbu” Orde-
nom zasluga sa zlatnom zvezdom i Ordenom brat-
stva i jedinstva sa zlatnim vencem.
„Svoje mjesto u našem sistemu informisanja „Borba“ tre-
TITO
sa dr Dragomirom Vojnićem, direktorom Ekonomskog instituta u Zagrebu
Strpljenje potrebnije nego ika
Sad nam je temeljni zadatak da stvorimo uvjete poveo aaa u kojima će privredni subjekti, kao robni
proizvođači, imati sve mogućnosti za autonomno
onošenje privrednih, poslovnih i razvojnih odluka 0 Ni-
tko ne može dati konačan odgovor da li ćemo ovog puta doista uspjeti, ali mogu reći da odgovarajuće modelske simulacije, koje su napravili poznati jugoslavenski znanstvenici, pokazuju da smo sa scenarijem svibanjskih mjera na pravom kolosijeku. i
Pad industrijske proizvodnje koji, pored privrednika Zašto je do toga došlo? Da li se pad proizvodnje očei kreatora ekonomske politike, sve više zabrinjava i kivao, da li je to neobično u našoj situaciji i kako diobične ljude, dolio je novo ulje na vatru jugoslaven- namizirati proizvodnju? S tim pitanjima obratili smo ske krize, unio sumnju u krajnji ishod mjera koje se se dr Dragomiru Vojniću, direktoru Ekonomskog inpoduzimaju, posijao i strah. Jer, kada proizvodnja stituta u Zagrebu. pada, onda je izlazak iz krize još teži.
— Ovakva kretanja u privredi, ma kako bila neprijatna i negativna, nisu nikakvo iznenađenje kaže dr Vojnić. Nije nas pogodio „grom iz vedra neba“, nije ovo ni nepredvidljiva elementarna nepogoda. Ne kažem da pad proizvodnje ne zabrinjava, ali on je na neki način ukalkuliran u „scenarij“ kojeg smo prihvatili u svibnju u okviru mjera SIV—a. Moglo bi se reći da je negativna stopa rasta zapravo dio cijene koju u ovoj fazi izlaska iz krize moramo platiti.
Znači, na smanjenje proizvodnje se moglo računati.
— Ne da se moglo, nego se računalo. Onda taj scenarij nije dobar! Jesmo li opet na krivom kolosijeku?
— Prije nego direktno odgovorim na ovu vašu primjedbu, podsjetio bih da smo programom stabilizacije zamislili i predvidjeli stvaranje uvjeta u kojima će se moći, pod relativno stabilnim okolnostirna, odvijati proces zadovoljavajućeg razvoja i privrednog rasta. Pošlo se od toga da se jugoslavenska privreda mora razvijati na modelu otvorene privrede, što znači da moramo temeljito mijenjati osnove i ekonomske i razvojne politike i privredno—5istemskih rješenja, što je sve dosad bilo zasnovano ha autarkičnoj razvojnoj koncepciji. Temeljni nam je zadatak da stvorimo uvjete privređivanja u kojima će privredni subjekti, kao robni proizvođači, imati sve mogućnosti za autonomno donošenje svojih privrednih, poslovnih i razvojnih odluka. To su uvjeti koji mogu odgovarati potreba-
Poziv na dijalog Oživljavanje proizvodnje i prestruktuiranje jugoslovenske privrede
je naše „biti ili ne biti“, odnosno to je strateško pitanje stabilnijeg razvoja zemlje i njenog nalaženja mesta u savremenim ekonomskim toko-
vima u svetu.
„Borba“ stoga otvara svoje stranice svini mislećim ljudima, i poziva ih da svojžm mišljenjima, predlozima, stavovima i sugestijama pomognu nalaženju odgovora na pitanja kako da se to ostvari, na kraći i duži
rok. |
iii ylgeey rani BP VINIL OADTRF OJ SKE PG RIR INE KTA JAS JR PR UGipas E ir E AGE
ma ekonomske efikasnosti i u isto vrijeme zadovoljiti kriterije političke demokratičnosti odnosno razvoja sistema socijalističkog samoupravljanja. U središtu takvih uvjeta je integralno tržište na kojem se tržišno vrednuju i formiraju sve cijene — roba, rada i kapitala. Sad ili nikaci
Dovedemo li ove ciljeve u vezu s današnjom situacijom, moglo bi se procijeniti da se dvije veoma bitne aktivnosti — reforma Ustava i reforma privrednog sistema
odvijaju brže, povezanije i sinhro- odgovor. Ali, mogu reći da odgoniziranije, nego što je to kod nas vorajuće modelske simulacije, ko-
uobičajeno. Međutim, uz ovu ocje- je su napravljene od strane pozna- | ! ) u tih jugoslavenskih znanstvenika i trikcije osobnih dohodaka i kakve
nu imam u vidu i drugu stran
Ni anđeli više nisu kao što su nekad bili. Svedok: Predrag Nešković, slikar, Beograd, bliže poznat kao
Peđa. Zavidno mesto koje je dosad
ćoj umetničkoj berzi, naročito u krugu poklonika, nije još uvek bilo dovoljno da Peđu kako treba preporuči i svetu koji svake prve subote u mesecu preplavi ulicu Maršala Tita, jer je tada počišćena od saobraća-
a
odapnu. Igra bez igrača.
Sjajna Peđina izložba u Muzeju na Ušću ima zaista sve što je jednoj velikoj izložbi potrebno, osim
na
medalje: Ovo što radimo sada na JI //7; planu ekonomskog i političkog sis- eb (ON {Ni 47 tema, morali smo raditi još 1983. M I\ |||| „|||, 7 m a Sa
godine. Inače, uz ova opća pitanja =
koja se odnose na ukupnu refor- – mu privrednog sistema, otvorena su sasvim konkretna pitanja iz kompleksa monetarne sfere i financijskog sistema. Jer, sređena monetarna sfera i sređeni financijski sistem predstavljaju bitne uvjete za tržišno orijentiranu antiinflacionu politiku. Nažalost, u financijskoj sferi mi imamo tešku situaciju, velike debalanse i deficite koji opterećuju financijski i bankarski sistem. Podsjetio bih da upravo monetarna i bankarska sfera MORA SE ISTRAJATI: predstavljaju kičmu svakog siste- dr Dragomir Vojnić
= E
Rijeka bez povratka
Granica socijalne izdržljivosti, granica kakvog-takvog socijal-
nog mira i socijalnih potresa jeste svojevrstan test. Padnemo li na tom testu, odnosno otvore li se ventili za radikalne korekcije osobnih dohodaka, a da se ne uvaže principi selektivnosti i stimulativnosti, nećemo ostvariti toliko potreban, nužan prijelom u inflacionom trendu. Svakako, mora se respektirati u razumnim granicama socijalna sigurnost građana, ali se maksimalno moraju očuvati neke proporcije ako želimo prijeći Rubikon, a ne ponovo zapeti kao što smo uvijek dosad zapinjali u sličnim prilikama. Ako sada odustanemo i ako popustimo, krajnji ishod bit će još pogubniji, a izlaz iz krize još mnogo dalji. RASgrHAVZ IN OCD IT pro ag Priprema E Te: Ni: Wrnenr Ti OR E RL A 2 Pre JR ru DPINITi RA area ma zasnovanog na tržišnim pret- u okvirima kompetentnih jugoslapostavkama. Zašto ovo posebno venskih znanstvenih institucija, podvlačim? Prije svega zbog spo- pokazuju da smo na pravom kolomenutog „scenarija“ ugrađenog u sijeku. Prije svega imamo konzinstentniju tržišno orijentiranu antiinflacionu politiku koja, dakako, ima i svoja tzv. sidra, recimo ograničenja potrošnje i odgovarajuće proporsije u kreditno— monetarnoj politici.
A
Da li ćemo sada u tome uspjeti?
Kažete da kompetentnije stručne procjene govore da smo na dobrom putu, da je „scenarij“ dobar, da je začarani krug načet. Znamo da su poboljšane jugoslavemske devizne rezerve Što bi trebalo proširiti prostor za uvoz a onda i za industrijski rast. Ipak,
većih ograničavajućih faktora za proizvodnja pada.
— U pravu ste, ali ne smijemo'
dinamiziranje proizvodnje. Htjelo se i hoće se proširivanjem prostora za uvoz širiti prostor za industrijski rast, a onda i za veći izvoZ, što znači veći devizni priliv i bolju platno—bilančnu poziciju, a s njom i novi veći prostor za veći uvoz ne samo repromaterijala nego i transfer tehnologije i na kraju
zaboraviti da je sve ovo o čemu sam prethodno govorio, duži proces. Opet ću podsjetiti da kasnimo pet godina i da nam treba i više vremena da se osjete efekti poduzetih mjera. Međutim, sve kompetentne procjene govore da će nakon stagnacije ili blagog pada doći do oživljavanja proizvodnje.
uglavnom uživo
Taj pešački raj bez sumnje ne bi delovao tako rajski kad narod ne bi u njemu nalazio sve ono što mu duša ište. Piroške kod „Atine“, a mekike kod „Koloseuma“. Prijatno. U staklorezačkim radnjicama, biiže Slaviji, najpopularnija,je lepota na svakom koraku. Uramljeni anđelčići, rumena dečica, zanosne device, bajni vrtovi čežnje. Kultura na prvi pogled. Pogotovu subotom. Možda je Peđina greška što je Muzej savremene umetnosti na Ušću pretpostavio srećnom galimatijasu ulice bez prestanka. Sada više ni Peđini anđeli ne pomažu, niti su ljupki amorčići raspoloživi da svoje ljubavne strelice u raznežena srca
Uređuje redđakcijski kolegijum: Zajednička redakcija, Trg 338-740. Rukovodilac OOUR: 347-136. Dnevna redakcija Od 347-027. Jugoslavija: 345-139, Svet: 347-3 346-236. Dopisna mreža: 339-356. Nedeljna „Borba“: 336-
335-246. Stenografi: 332-971. Teleks 11104, 11410 i 11408. Rukopis 57.780 — šest meseci 113.360 — jednu godinu 231.120, i na žiro-ra nog računa: 60811—620—16—101—257300—00799 — kod Beobanke u Beogri administracija i štamparija „Borbe“, Trg Marksa i Engelsa 7. Poštanski fah 592.
— smanjivanje napetosti na području servisiranja vanjskog duga. Ukratko, ovim „scenarijem“ htjeli smo načeti začarani krug kojeg u toku svih ovih godina krize nismo uspjeli riješiti.
— Nitko ne može dati konačan
Ako dobro zaključujem, vlada i stručnjaci koji je savjetuju, izlaz vide jedino u postojećim restrikcijama. Udar na potrošnju, prije svega na osobne dohotke, već izaziva ozbiljne socijalne probleme, a da ne govorimo da bez stimulacije, ne'ma ni rasta proizvodnje.
— Svjestan sam šta znače res-
„sitnice“ kakvu predstavlja publika. Velika izložba je za veliku publiku, opuštenu, slobodnu i navijačku izborio na teku- pred onim što joj se sviđa i ne sviđa. Peđino slikartički spektakl, od svega pomalo — za svakog ponešto. Figuracija za popularne, a apstrakcija za intelek-
to duhoviti pop-art, transavangardna metamorfoza ili kvintisencija novih horizonata. Otkrio sam puno stvari da bih bio slobodan. A da bih išao dalje i bio zadovoljan, kaže Peđa, moram da otkrivam nove. Treba mu odista verovati na reč i doći na izložbu i videti da on stvarno u tome i uspeva. Sve je stalno u nekoj zakonitoj transmutaciji, jedno jede drugo, jedno rađa drugo. Logika večnog protivurečja. Sve se kreće da bi došlo na svoje. Kod Peđe je to uvek u znaku sopstvenog pravila igre. Avantura koja stalno raskida sa samom sobom da bi bila avantura. Vodeći računa i da slika bude na kraju slika, makar naglavačke. Peđin paradoks „metafizike blesavila“, pre-
glerskom obrascu ironije koja samu sebe ironii dezavuiše. Između ostalog. S jednog ili drugog kraja, Kako vam drago.
tvaranje duše kiča u kič sa dušom, po Peđinom žon-xViski.
posljedice one izazivaju i u socijalnoj sferi i u ekonomskoj. Podsjetio bih da smo mi i do sada u ekonomskoj politici pokušavali kombinirati elemente restriktivnosti i ekspanzivnosti i uvijek smo u ovom prvom bili uspješniji. Kad je riječ o osobnim dohocima, čini mi se da je najveći problem što mjere na raspodjelu djeluju linearno, neselektivno i na principu uravnilovke. Na taj način kažnjeni su oni koji rade uspješno, a neuspješni su praktički nagrađeni budući da ih nitko ne kažnjava za loš rad. Uz socijalne posljedice koje su evidentne i koje velik broj stanovništva dovode do granice preživljavanja, velike su i ekonomske posljedice, jer uravnilovka nikad nije bila stimulativna za rad niti za rast. Da li se šta može učiniti na planu osobnih dohodaka? U globalu, korekcije bi morale biti minimal· ne kako veća iskakanja ne bi izazvala lančanu reakciju. Ali, s druge
Toliko smo toga prokockali. Toliko smo puta posustali, pravili predahe kad nismo smjeli, da to moramo skupo platiti, Danas bi moralo biti jasno da nema uzmaka, da moramo istrajati, jer će od toga ovisiti hoće li se konačno na kraju tunela ugledati tračak svjetla.
VR OT: IRANA HT OI STITI UF RNA ai
strane unutar „stavke“ raspodjele osobnih dohodaka morale bi se učiniti radikalne izmjene uvođsnjem načela selektivnosti i stimulativnosti. Ozbiljno je pitanje da li ćemo se dosadašnjom politikom raspodjele osobnih dohodaka zadržati s ove strane granice dobra i zla ili ćemo njenim prelaskom upasti u socijalne nemire.
Vi, dakle, predlažete strplje-
e.
— Ono nam je potrebnije nego ikad iako znam da u situaciji u kakvoj je naš radni čovjek i u kakvoj je većina građana, teško je biti strpljiv. Ali, bilo bi neoprostivo da popustimo sađa kad su se počele stjecati neke okolnosti koje nas vode tržišnoj privredi. To jesu početni koraci, ali su važni. Imamo ipak kakvu-takvu politiku realnog kursa, uspostavljenu funkciju deviznog tržišta, bez obzira na sve njegove mane, i to ne treba pocjenjivati. Još nemamo pravo finansijsko tržište koje bi davalo više tržišnih osnova za vođenje kamatne politike odnosno formiranje cijene domaćeg novca. Ali, sama činjenica da privreda vapi za dinarima čak više nego za devizama /taj se odnos mora uspostaviti u tržišnoj privredi/, govori da smo na dobrom putu. Razumjem i privrednike kad se žale. Mogu pojedinačno ili granski uvažiti njihove razloge, ali mi smo sada u situaciji kad ne smijemo praviti bitne promjene u politici kursa, politici ka-
BORBA, 5. oktobar 1988.
TREBA LI NAM JUGOSLOVENSKI PROGRAM OŽIVLJAVANJA I PRESTRUKTURIRANJA PROIZVODNJE I ŠTA BI ON SVE MORAO DA SADRŽI: Razgovor
Boljitak u izgledu
Kompetentni analitičari procjenjuju da bi poduzete mjere do
konca godine mo)
gle stvoriti okolnosti u okviru kojih će
M toku
prvog i drugog kvartala 1989. doći do prijeloma u antiinflacionom
trendu, da nije dinamizirala proi' V svibanjskog „scemarija“, predlaganju bilo kakvih radikalni
redno trebalo utjecati na dinamiziranje smo toliko iscrpili manevarski prostor mjere ne dolaze u obzir.
mata i u monetarnoj politici. Mogli bismo, naravno, preko noći i privredu i banke učiniti likvidnijim, ali to bi bilo kratkog daha, a dinar bi bio još dalje od toga da igra funkciju nacionaine valute, odnosno bili bismo još dalje od toga da se cijena dinara i deviza formira na tržištu što je jedan od najvažnijih uvjeta i tržišne antiinflacione politike i tržišnog načina privređivanja.Cijena zakašnjenja
Da smo sve ovo započeli prije pet godina, cijena koju danas plaćamo bila bi manja. Zakašnjenje je zaoštrilo probleme i povećalo cijenu za izlazak iz krize. Ukratko, sve što radimo, činimo u uvjetima krajnje iscrpljenih rezervi, ali druge alternative nemamo: ili ćemo izdržati i ići ovim kolosijekom dalje ili ćemo riskirati da se vratimo na najcrnji etatizam.
Postoje li bilo kakve druge rezerve da se privredi stvori makar minimalan prostor za rast proizvodnje?
— Privreda , naravno, mora sama pokušati naći svoje rezerve. Tu, prije svega, mislim na sferu raspodjele osobnih dohodaka koja bi konačno morala da se odlijepi od uravnilovke. Što se tiče dijela sredstava koje privreda izdvaja u zajedničku potrošnju, također ograničenu, ne vidim puno rezervi, jer su društvene djelatnosti /bez obzira što im se može prigovoriti da i tu ima neracionalnosti/ u vrlo teškoj situaciji, neke čak na granici opstanka.
A šta je s općom potrošnjom? Ona guta goleme novce. — Svibanjske mjere SIV-a i nju
ograničavaju. No, opća potrošnja je posebna priča. Njezini su ventili najzapušeniji i radi toga se uvijek
Sama činjenica da privreda vapi za dinarima, čak više nego za devizama (taj se odnos mora uspostaviti u tržišnoj privredi), govori da smo na dobrom putu. Razumijem privrednike kad se žale. Mogu pojedinačno ili granski uvažiti njihove razloge, ali mi smo sad u situaciji kad ne smijemo praviti bitne promjene u politici deviznog kursa, kamata i u monetarnoj politici. Preko noći bismo privredu i banke mogli učiniti likvidnijim, ali bi to bilo kratkog daha. WR Sa CW Sr "E ei A ani RT VAKA yaya TN lakše vrši pritisak na osobnu potrošnju pa i zajedničku. Na kraći rok ne vidim da bi u bitnom smanjenju opće potrošnje privreda mogla dobiti veći predah, ali vre-
menom će i ova sfera doći na dnevni red.
Mića Milošević
evice bez predrasuda
U svakom slučaju, „stalno su potrebni novi ljudi, dodje Peđa, da bi shvatili nove slike. Ne treba pokazivati slike ljudima sa zastarelim shvatanjima. Kao i sko vašarište je dušu dalo za jedan istinski pluralis- one obnažene device koje se iz staklorezačkih radnji bez predrasuda sele na njegove slike, tako i Peđa naC- lazi u sebi stalno nove impulse igre i obnove da mu tualne predstave. Svejedno kako se šta zove, da li je se slučajno ne bi desilo da se bavi zastarelim slikama. Zato ni sa njima nikada nije dosadno, ni njemu, ni gledaocima. U protivnom, odmah se kreće dalje.
Peđine slike čeznu za komunikacijom. Komunikacija je njihova javna i tajna energija. Energija igre i mašte. Pobeći iz muzejskog vakuuma, u susret mnoštvu ulice i sveta, možda je Peđina skrivana isnivana alternativa. U tom slučaju samo bi se pridružio izbeglom čehoslovačkom filozofu Juliusu Tominu, koji će, što iz nužde, što iz prkosa, svoja predavanja ubuduće držati u jednom pabu u engleskom gradiću Svindonu. Na repertoaru je grčka filozofija, uz pivo i Svejedno šta će kome više da prija, ali je više ično nego sigurno da je samo jedan pab isuviše mali za karneval Peđine imaginacije, Njemu je potrebna
olimpijada. :
Marksa i Engelsa 7. Važniji telefoni: centrala 334-531. Glavni i odgovorni urednik: 45. Stvaralaštvo: 345-361. Sport:
81. Sekretar redakcije: 346-143. Poslovni centar: 335-532. Odeljenje pretplate:
i se ne vraćaju. Pretplata za jedan mesec 19.260 dinara — tri meseca
čun u Beogradu broj 60801—602—79 „Borba“, OOUR „Borba“. Broj deviz-
adu. Izdaje i štampa Radna organizacija „Borba“. Uredništvo,
feb
i se onda pod OU B čopejaki s tim, s takvim efektom
a. Rai naši prognozeri su veoma suzdržlji nih mjera kojima bi se sada beyoai
novih okolnosti intenzj
roizvodnje. Uostalom, mj nekakve nove radikalne
Znači, sve su rezerve jj. crpljene Nisu baš sve. Ogroman, neisko. rišten potencijal koji bi u relativno kratkom roku mogao pospiješiti privredni rast, su velika sredstva građana. Računa se da su devizne
uštede naših ljudi izvan bankar.
skih tokova /u zemlji i inozem. stvu/ veće od ukupnog vanjskog duga Jugoslavije. Znam da je to ju. riš na otvorena vrata, ali ću ipak podsjetiti da u angažiranju sred. stava građana i osobnog rada tre. ba konačno otkloniti sva ograniče. nja i treba stvoriti društvenu kli. mu koja će motivirati ljude da ula.
Ogroman neiskorišteni po. tencijal koji bi i relativno krat. kom vremenu mogao posjpe. šiti privredni rast su velika sredstva građana. Računa se da su devizne ušteđevine na: ših ljudi izvan bankarskih tokova (u zemlji i inostranstvu) veće od ukupnog VanjSkog duga Jugoslavije... Tu su trenutno najveće rezerve i Upravo je neshvatljivo da se na tom planu nismo odmakli od verbalnih opredjeljenja
iii AK OR PMN IO SK RIR iZ IJ
žu svoja sredstva i rad, bez rizika da će im se ispriječiti nečija samovolja i dogmatska svijest. Tu su trenutno najveće rezerve u Jugoslaviji i upravo je neshvatljivo da se na tom planu nismo makli od verbalnih opredjeljenja. , Dakle, ocjenjujete da je po: stojeći scenarij u osmovi dobar,
— Ta ocjena stoji, samo jednom veoma relativiziranom smislu, Naime, postojeći scenarij tekuće ekonomske politike ne smatra ni jedino mogućim ni besprijekornim, Uostalom, nešto sam već rekao i 0 njegovim nedostacima i o pravcima potrebnihm i mogućih korek· cija. Osim toga, ostaje činjenica da do sada nitko nije ni teoretski nagovjestio mogućnost ostvarivanja nekog bitno boljeg scenarija. Ako se to dogodi, onda ću, razumije s, biti spreman u tom, eventualno novom, svjetlu preispitati rečene ocjene i stavove.
Što biste rekli na kraju kao zaključak?
— Rekao bih da je stanje u kojem smo danas veoma teško, ali nije bezizlazno. Određeni pomaci su na vidiku, ali ne treba imati iluzije da će nam biti mnogo lakše. Ne postoji čarobni štapić, ne p0stoji pamet koja bi nas mogla izvući iz krize bez velike cijene. Toliko smo toga prokockali, toliko smo puta posustali, pravili predahć kad nismo smjeli, da to moramo skupo platiti. Ali, danas bi moralo biti jasno da nema uzmaka, da moramo istrajati, jer od toga ovisi hoće li se konačno na kraju tunela ugledati tračak svjetla.
Seada VRANIĆ
Prvi broj „Borbe“ izašao je u Zagrebu, 19.
i ruara 1922. U NO ratu „Borba“ izlazi u Užicu od 19. oktobra do 27. novembra 1941,4 U Driniću od 1. oktobra 1942. do 27. februara „. 1943. Od 15. novembra 1944. „Borba“ nastavlja izlaženje u Beogradu, a od 23. marta 1948. i U
Zagrebu. Od 1. januara 1988. „Borba“ se štampa
u Beogradu kao jedinstveno izdanje.
____ ____________________________________________ _______---—-— –_—__-——--— — —-- I "-—-.–1–" —--_— -– –. – —_ ––– ID –ıv IA –- — __– ]— —_— —____ ___ __ ___ —