Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Reuben Brajnin: Knjiga nad knjigama.

Znate li, drugovi, koia mi je knjiga najdraža do danas. koja mi je najmilija i naiskupoezieiija od svih knjiga, koie sam pročitao u Životu?

Bibliia.

Ne idem ni na naikraće pulovanie, ne Činim Ni naima?l)i korak bez te svete knige. Kad siedim u sobi u kojoj nema bibliie, sve ako je i puna drugim različitim knjigama, neugodan me osiećaj tišti — poput oslećaja ortodoksnogr Židova, kad. spava u kući u kojoi nema meZzuze. Ne razumiiem i ne shvaćam, kako se piše hebreiski, ako nema bibliie blizu, ako nem: izravnog odnosa prema našim velikim prvim prorocima.

Uvijek ie na mom pisaćem stolu biblija; dostaie mi sameo da zavirim u rjieči proroka, da primim niihov duševni i Ćudoredni utiecai. Jutrom, priie nego popijem svoj Čai, priie nego čitam iutarnie novine, čitam iz biblije, manje ili više. Toliko sam navikao na ovo Čitanje, da mi je postalo duševnom hranom. bez koje ne mogu da budem ni jedan. dam.

Dnevno čitam iz ove naše stare knige ı uvijek mi ic nova. Bibliii se obraćam u času tuge. u časovima kada me obit= zima Žalost, i nalazim u nioi utieh>; tuge DOSVeE nestane. | u času veselia otvaram bibliiu. Miječi naših proroka jačaju u meni osiećai Života. veselje židovskog narodnog bivstva i ulijevaju mi Ččežniu, da se borim protiv svih poteškoća, Što mi. stoje na putu, na putu Židova u galutu. U časovima očajania, kada se čini da padaju i da se ruše sviietovi u meni, pouzdaiem: se u moz prijatelia, u knjigu nad knjigama. I u nioi nalazim: iaki oslonac.

Kad osjetim u času stvaranja ili u časovima šetnje ?DOvrtovima i cvjetnjacima Jafetovim:, da duševna nit, — Koja me veže uz našu dugu prošlost, na lanac generacija, koje su prošle i nestale, sa sienama divova. koji su bili i prošli, — da ona nit postaje sve slabiiom i taniom, otyaram bibliju, a moia prošlost pretvara se u Živu sadašnjost, Živim u nioi i postaičm nienim diielom. Prošlost, koja mi ie bila mrtva, bliieda sisna.. daleki zvuk, čitajući bibliju postaie diielom mene samoga, Imoga bivstva, moje unmuftarniosti i vanjštine. Sjene su dobile kosti i meso, a ja osiećam dah njihovoga realnoga Života.

I u času kada mi je osjećai za budućnost tuD, kad su: umorna krila mole fantazije, kad se suzi horizonat moga neba i kad postaje niži, obraćam se svetim spisima, a budućnost oživi preda mnom; tada ie snažno osjećam i čini mi se, da se novi osiećaj onoga što dolazi, budi u meni. i

· Odskočim daleko -u-budućnost. a ez mnogo. truda. Onda. mi se ovai skok iz ružne sadašnjosti u lijepu budućnost Čini prirodnim. Kada u duši zamišliam daleku budućnost, ne mogu:

160

će a —=

CJ ya:tar (aa. raje altyai oni