Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ASIMILANTI | Mi,

Mlad sam i ne'skusan. Zato se ncrado upuštam u mraspravljanje o odnošaju asimilanta prema čovjeku, koji se energično bori za svoju narodnost, više u moralnom, neso, u materijalnom poesledu, Ali neka mi se oprosti, Što slijedim glas nemirmoga srca, u kojemu i istinska dužnost pobjedjuje strah, nezrelost u filozožiji, Narav je wobičnom smrtniku poklonila dosta razuma, da može normalno misliti, bez varke i nesredjenosti. Dakako iskreno, a ne neodred:eno i bozamamne iskrenost

jažljivo, Kloniti se laži, makar i protiv

ljudska je, davž nosi — vir i-

volje,

na.

Često sam slušao mnmijenje drugih o židovskoda pokreta, njihovo

neprijateljima Mnoši su mi opisivali | čovječno pocduzimanje: kako kopaju ı | rove poncr mržnje; kako se izrugavaju svemu, eda se naši omladinci pri-

nec-

| hvate. Il u tim časovima nisam u to

; "vjerovao. Pitao sam se: zar je mo|šuće, da je Kajin uskrsnuo? Ne! Dijete iste krvi, iste vjere i zajedničke patnje ne bi imalo snadše za io, Vizija varka!? Zaista trenutačno nepovjerenje Zavelo me, Teško mi je bilo probuditi se iz toga slatkog sna, No docnije vlastite uši i oči zadale su mi posljednji udarac, ·

; Isprva je u meni nešto p'anulo slično razdražemosti. Sada pak hlad118:a, najtvrdji

no promatram njihov razvitak.

| sloga ~ pr oubijae i

a reći će ie i ovome novom natraštaju iz svoje slaromove domaje opet cio i jedinstven. Sve je dakle u tome, da se u Erecu stvori zdrava | krepka kulturna židovska zaiediica u ljHbavi prema svoiemu narodu i SVeMII čovječicmu rodu.

Naša druga anketa.

led, Lakše je slomiti jedan prut, neBo dva odjednom, A ima li sloge u nas? Nema! Svadja medju pojedincima — svadja medju grupama, Nesloda medju omladincima — nesloša medju Savezom i Selardskim Propagandnim Odborom. Na što ovo vodi? Dokle će trajati ova djetinjarija?!

Pa onda tražimo: u čemu sc razli-. kujemoe, od asimilanata? Skoro ni u. radi i

čemu! On barem neprestano

slvara, a mi smo Klonuli i nemam

povjerenja jedan u drugoja. Ubijamo

nadu svojih sanja. Cilj nam je svima

isti, Pred očma i duhom lebdi nam

zajednička svrha, Zašto onda ne bi

prijateljski pružili jedni drugima ruke

i veselo uskliknuli: živjela slodal! —

Vjerujte, to me boli. — Mi se cije-

pamc i sav trud | bacamo u zabitan

kut, neka tamo leži u prahu zabora- , va, dok se ne pojavi veći genij, ko jega Wuwjpiće nemamo. Nama ireba raditi, raditi, TB.

Ne smijemo smatrati sve asimilante jednakima. On je ili okorjeli zatucant, ili žrtva lišne ambicije ili miran i bih čovjek, koji nije upućen u pctankcsti,

Okorjeli stramputlicama, Ne ocsjeća, da Ba probada irnje pokvarenosti, Ponosi se i što da masa njegovih

raditi zajedničkim sila-

zatucant besvijesno hrli

drage mu je, pristalica potpomaže. To i nijesu više Židovi, Oni su prelaz iz klasičnoga. idolopcklonstva u današnji naobraženi svijet, Ne pripadaju ni jedmoj kategoriji čovječnosti, Mirne duše pu-

stimo ih, neka žive kao divljaci u

231