Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, 15. 09. 1928., стр. 126

omladinskov pokreta, kome su pripadali već nekoliko godina unatrag. Diielili smo se u »omladinske cioniste« ı »građanske cioniste«, Ova se razlika vrlo iasno očitovala i bila često predmetom velikih i burnih debata na našim siednicama u petak na večer, kole sum se obično morale prekidati, ier se hkavana zatvorila Dok su omladinci imali živu vezu S omladinskim pokretom. u Wienu i u Jugoslaviii i više nego tek simpatizerski staiali uz lievičarske pokrete, »građanski« su više razgovarali o svom budućem dielovanjiu u Kralievini, posdiekada se narugali omladincima i s odlučnim se protestom branili protiv pokušaia uvlaćenia sociializma ili ma i simpatiia za socilalistički pokret ji ideiu u redove »BarGiorc«. Jedno od redovnih naših pitamia bilo ie aktiviranie za rad mnogih seniora društva i postignuća ikakvogza ftakvogza kontakta s nima. To niie nikada mi iednome odboru uspielo, unatoč mnogih cirkulara i javnih poziva. I bojim se, da ni sada, kad se možda posliednii put apelira na seniore bečke »Bar-Giore«, odazov me će ni naimanje zadovoliavati, To e iedno takc važno ı očito aktuelno pitanie, da bi se baš danas, u doba, kad treba predobiti sve ciomistićke snage i ulediniti svu energilu za aktivno dielovanie, trebala iavno o tome povesti riječ, Tu leži za .mene problem: kako tc. da liudi, koii su svoie možda nailiepše godine proveli u iednoi zajednici, da ti liudi ovu zaboravliaiu ı onda. kad im se dovodi ono divno doba u siećanie? Ne radi se ovdie o pietetu, pita se, zašto se. ne brinemo za društvo, koje | nama dalo toliko zanosa i liepote, znania i životne radosti?”

»Bar-Giora« u Wienu ie likvidirao. Ostat će na mnogima od nas · plavo-biiela značka s palminom zrančicom. kola će nam znati pripoviiedati o lijepoi i zdravoi prošlosti. o zanosnom i korisnom radu. dubokoi i iskrenoi liubavi cionističkih visokoškolaca iz iuzoslovenskih zemalia prema ievreiskom narodu i narodnom polkretu,

Smule Engelmann.

NAŠ NAJVEĆI PROBLEM.

Kad sz već covori i piše o problemima, držim, da bi zgodmo bilo. da se zamislimo i rilešimo iedno staro pitamie u našem pokretu. To ie zapravo problem bez problema Pitanie, xoie za nas ne bi smielo imati zapreku.

Savezno vijeće ie svršeno. Niie LLIGDO što ću sada izreći negodovanie nad vijećem, ier ie lako ne doći, a onda kasniie vikati No držim. da je svakako vrlo potrebno, da o tome, raspravliamo. U nas se naime u zadnie vrileme posvećuie malo, gotovo ništa pažnie heDbreiskom ieziku, Osim nekoliko oubičaienih riieči i pozdrava — ništa. Možda ioš uviiek niie vrileme došlo. da se u ovo pitanie odlučno zagrabi. Pred dulie vriieme upitao sam iednogsa od naših vođa, zašto nema posebni resor za hebreiski. Odgovorio mi ie, da ioš nile za to vrileme došlo! A sada? Priča se, da Savez stoji danas bolie no ikada? A gzdie su stvarni rezultati? Je li rezultat možda to, da se mi dobro zabavliamo na našim priredbama ? Ili možda to, da smo postigli negdie neki politički uspieh. U tome što na lude borbe među sobom trošimo dragocieno vriieme i pišemo po strpli- «vom papiru?

- Ja pitam: Koliko ie od nas ozbilino, obračunalo s cionizmom i koliki su pokušali povući konzekvence? Kolikim od naših članova ie opet uspielo da postamu pa svemu — Židevima. Koliko od naših 800 članova znade jevreiski? Jer, druzovi, ia mislim da danas nije više pitanie. da li

126