Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Rosenield (oštro): Ali ti nisi nikakva slavna filmska gzlumica, nezo ŽidoOVska kći. A ia te zovem Lea! (Mirniie) A sad otidi k onim drugim filmskim zvijezdama i reci, neka Mili Weinreb i KRoži Politzer —

Lea (naglašava): Mia Weinreb i Ria Politzer, molim! n

Rosenield (liutito) Mia — Ria — i to su mi imena! Dakle reci im, da ih molim, neka dođu sutra k meni po kliučeve i povrde za kasice.

Lea: Ne. ne ću. Pa pošalii Leviia.

Rosenield (u genievu): Levi! Ja ću sam otići, razumiieš li — (Ide k prozoru.) Uostalom, zdie ie Levi? Ja ću sam ići k svima posiednicima kasica. Zločesta li dieleta!

Lea (ide za niim): Nemoi se odmah liutiti, tata. Ovai puta ću ioš učiniti. Ali ovo ie zadnii puta, to ti iziavliuiem svečano. (Počinie se oblačiti).

Rosenield (gledaiući kroz prozor): Čini mi se, tamo ie Levi, upravo izlazi iz Politzerovoz dućana. Od koga se to tako pristoino oprašta? Tko ic tai gospodin?

Lea (pogzleda kroz prozor): O, ta to ie gospodin David Kohn iz Zagreba. Ne sjećaš li se, tata, prošle godine — kod Hanuka plesa. O, kako ıe dobro plesao!

Rosenield: A kako ie patentan momak! Niis kao oni tenis i čarlston igrači! Veseo — ali prije svega rad i ideia u glavi! (Ostavlia prozor). Onda će sigurno doći i k nama.

Lea: DĐoonda ću i ia biti tu. Sad idem k dievoikama.

Rosenield: A izvieštai Upravi Narodnogza Fonda —

Lea: Napisat ću ti sutra. Bit će sigurno vrlo kratak. Otvorena dopisnica: »Poštovana gospodo sumišlienici, kod nas nema terena za židovski rad, sjednice se ne mogu održati, kasice se prazne s ieškom mukom, rezultat zadnieza pražnicenia šaliem u prilogu«.

Rosenield: U prilogu? Ta dopisnici se ne može ništa priložiti!

Tea: A hoćeš li imati što da priložiš? Do videnia, tata! (Odlazi.)

II. PRIZOR. (Rosenteld, posliie Levi).

Rosenie!d (zabrinuto): | opet ništa — a ona se tome ioš Veseli. Moie ro_ đeno dilete! (Siedne.) Kako sam danas umoran! (Ziieva, skoči.) Kako ću da se opravdam pred Upravom, ako ne ispraznimo kasice? (Ide k vratima. otvara ih i covori prema vani.) Gospodin Levi! Skrainii ie čas! Siedim već kao na iglama.

levi (ulazi, zapuhano): Umirite se, sSospodin Wosenteld, ia sam već tu. Đobar dan! Već tu! I sve sam divno uredio. Neka to učini ioš iedan šames na sviietu!

Rosenield: Šta se tu hvalite? Već dva sata čekam na Vas. Ala mi čuda obići ovo nekoliko familiia i dati da Dotpišu DOZIV.

Levi: Ala mi čuda? Predstoinik me progonio kao lav.

Rosenield: Ali on mi ie upravo nedavno iziavio, da Vas smiiem upotrebliavati u službi našeza društva.

Levi (prezirno): Niegove iziave! Htio mi ie upravo onemogućiti rad!

Hosenteld: Gospodin predstoinik?

Levi: Da, moi gospodin šel. Ali ia sam mu pokazao.

Rosenieild: Vi — niemiu?

Levi: |I kako ie trčao! Ali ia sam mu izbiegao. Sad sam bio ia pred niim, sad ie bio on za mnom, sad sam bio oko ćoška, on za mnom — SVE U cikcaku — ali me niie mogao dostići!

Rosenfe!d (uzruiano): Kako to?

Levi: Pa zbog cikcaka! Kad ie bio u ciku, bio sam ia već u caku. kad ie bio u caku, bio sam već u ciku.

Rosenield (se smiie biiesno): | to mi ie predsiednik bogoštovne općine! 1 tu da se radi!

Levi: A on će biti odmah tu. o što se kladimo? Da sam otišao ovamo, to ie sigurno već otkrio. U tom ie kao Šerlok tiolmes.