Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

U najramja vremena svoje bovijesh ćčovJeh Je sve shvaćao hao pojam života. Njegova znanost o žwotu bočela Je oštrim razlihovanjem živoga i nmeživoga. 4 što više napreduje, razdvojnica se sve više gubi. Kad bočinjemo shvaćati, oštre mam Yazdvojmice bomažu: ali bistrenjem našega razumijevanja, one bhjede ı bomalo sasvim nestaju.

Upbamsšade uče da su sve stvari stvorene ı da se održavaju beshrajnim ceseljem. Da shvatvno ovo načelo stvaranja. moramo bočeti s razlihkhovanjem, 5 razhhovanjem ljeboga ı nelijeboga. Onda mora ljebota glasno ı snažno žohucati na vrata naše svijesti da Je probudi iz njezine prvobitne letargije: ı ljebota postizava svoju svrhu jačinom hontrasta. Zato nam se ispočetka pokazuje u ruhu šaremih boja hoje na nas djeluje svojim svitama i perjem, dd: svojim nagrdama. 4h što Je više uboznajemo, to se sve više pretvara brividm neshlad u vitmičho blagozvučje. Najbrije odJeljujemo ljebotu od mjezine ohohne, od ostalih stvari, a ma honcu sbpoznajemo njezinu harmoniju sa svrvne. Onda nas više me treba muziha ı ljebota da budi bučno: ona se odriče silovitosh i došabtava našemu srcu istinu la Je blagost ona boja će osvojiti carstvo zemaljsho.

Ima Jedan stebpem u mašemu razvoju, Jedna berioda u mašoj bovijesh hada bohušavamo da služimo ljepoti naročitim hultom ı da Je ograničimo na uzak prostor, taho da se teh neki izabrani mogu dičih njezinnom milošću. Onda ona pobuđuje usvojih štovalaca ishitrenosti ı pretjerivanja ho u Brahmana u vrijeme obadanja indijshe hulture hada su izgubih smisao za vilu istinu, a bpraznovjerica se nesmetano razmahala.

1 u bovijesh estehhe ima vrijeme oslobođenja gdje se ljepota lako sboznaje u vehkirm ı mahm stvarima, gdje Je više vidimo u harmoniji suahodnevnoga nego u onome što se astiče nečim maročihm. Da, m. moramo da proživimo stadij reahcije gdje hod Prihazivanja ljepote nastojimo izbjeći sve što se sviđa na brvi pogled ıli što Je bosvećeno honvencijom. Onda nastojino Prhosno Pretjertvah svahodnevnost svahodnevnoga da ga taho 1zažovnoučinimo mesvahodnevnmim. Da uspostavimo harmomju, stvaramo disharmomJu hoja Je harahteristična oznaha svahe reahcije. U današnje vrijeme već oidiuno znahove takve estetshe reahcije hoji svjedoće da je čovjeh honačno sboznao da samo ogramčenost njegova zabažanja oštro dijeli vidohrug njegove estetshe svijesti u lHijebo ı ružno. Teh had je toliho jah, da može gledati stoari slobodne od svih sebičnih mteresa ı od tvrdokornih zahtjeva njegovih fPožuda, dolaz do bune sboznaje svudapbrisutne ljepote. Teh onda može da uvidi da ono, što Je meugodnmo, zato Još ne mora bih nelijebo, nego da je [jebota svahe stvari u njezinoj 15tini. ;

ho velimo da Je ljebota svagdje, to ime ne mishmo da bi riječ »Yužnost« morali izbrasati 1 našega govora: to bi bilo baš taho ludo ho had bismo rehh da nema neistine. Svahaho ima neistine, ah ona ne leži u sistemu soemira mego u mepotbunost maše spoznaje. Jednaho tako ima ružnost ho ishrvoljenog aizražaja ljebote u našemu životu ı u mašoj umjetnosti, a uzrok je tome u našemu nebotbunom sboznavanju istine. Mi možemo do izvjesnogar stepena naš život suprotstaviti zahonu aishme hoji Je u nama ı u svemu: 1510 taho možemo stvarati nužnost, aho se borimo brotiv vJečnog ı svudapbrisulnog zahona harmomj]e.

Svojim smaslom za istinu sporzmajemo zakon stvaranja, svojim, smauslom za ljebotu sbpoznajemo harmoniju svemra. A4ho sboznamo zahon u prirodi. onda smo hadri zagosbodovath snagama prirode ı postajemo moćni: aho sbozaamo ćudoredni zahon u sebi, onda smo hadri zagosbodovat samim sobom

274