Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

U svahom bojedinom tonu le muzihe ima savršemsioo hoje je objava savršenstoa u nesavršemnome. Naijedan mjezim ton mije savršen, ali u svahome se zrcali savršemstoo.

Što nam je do toga. aho ne možemo točno da objasnimo smisao 006 UeDbhe harmomije? Nije h to hao had ruha dodirne žicu ı dodirom izvabi sve blagozvučje? To je govor ljebote, govor ljubavi hoji proističe iz srca svijeta ı struji samo u maše sTce.

Juče naveče stajah sam u tmani, brožetoj šutnjom, ı tiho slušah glas bjevača vječmih melodija. Kad bođoh bočmhku, bila mi Je Posljednja misao s hojom sam oči shlobio da, iaho nestaje u smu moje svijesti, bles živola u areni moga usbavanoga tijela ibah nastavlja svoj toh, u istom Yıtınu 5dq ZUIjezdama. Srce huca dalje, hrv struji zlama, a milijun živih aloma moga žijela vibriraju u harmoniji s tonom harfine žice hoja Je zazvučala od majstorova dodira.

FUGEN HOFLICH: CRVENI MJESEC

(»Der rote Mond«: bjesme ız Palestine) ZUOA4R Xa uspomenu JoseJja Bemorasa, šomera. hoji je bao hod Gaze i pohoban ma Maslinovu brdu u Jerusohmu.

Mučimo muhom. Teh izraz lica naših

v v · vi zboraše o tešhom bolu hh vremena teških. 4 ruhe maše, vićne hamen hbršit, zadrhtaše strahom bred hm čimom zbog smrine žrtve mevmosti u te dane mlade.

Svud naoholo bada moć.

4 hh do nje s prsma do Prsa

leži čuvar. Zavijaju šakali.

fIzdaleha u daljine bada zov sa zvijezda. Zov bushnje, otegnut noćni 209,

što našom zemljom bo noćima teče hoje šute sve od smrti

naših dana.

Čuvar bdije. Negdje topbot honja.

Zar smrt već obet život hoće?

Ja tu, vi ondje. — O Bože, ded smrvi Pušhe, jer ljubav stvorio si nama!

Daj nam da se bogledima bobrathmo, da dušama se pribhžimo.

Ja tu, vi ondje:

o. dajte da se bobrathmo.

Ruhe nam dršću: | Tu mrtav leži Jedan brat naš. Umro Je za tuđe ı dalehe.

276