Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

HINKO GOTTLIEB: OBEĆANA ZEMLJA

Čija je zemlja kojom zavladaše gazde,

A da ni srca ni duše ne smogoše za nju, Na kojoj nijedne nema njihove brazde, Ali se ipak gospodski slegoše na nju? Čija je zemlja pustog brijega ı dola, Koju je pljačkaš i jedan, i drugi, ı treći Opljačko jadnu nemilo, ljuto, do gola Čija je zemlja? Ko bi nam znao to reći?

Mnogo je suza na svaku kanulo grudu,

Na svaki kamen. Ta ko će ih brojat ı znati? Prolili smo ih tisuću puta zaludu:

Za suze neće niko nam ništa baš dati.

Mi smo je branili tisuću zlosudnih ljeta, Sluge smo bili vjerne ı odane njene,

Mi smo je čuvali poput amaneta sveta,

Pazili na nju kao na vlastite zjene.

Mnogu je u se primila krvavu rosu,

Ginuli mi smo ludo ı za pravdu Boga, Kršem se njenim more već krvi nam prosu, Bezbroj smo puta bez doma ostali svoga, Zbog nje smo strašne ı beskrajne probdili noći, Beskrajne noći, a Još gori bjehu nam dnevi: · Pitajte, hoće 1 vam sve to koristit moći, Pitajte, što će vam za.to dat u Ženevi?

Kreljuti oštre Jednog nas razdriješe dana, Toplo nam srce pade na kamenje sivo, Nikad da od tih se dignemo preteških rana, Samo nam srce osta ı danas Još ŽIVO. Zgaženo, jadno, uz to se pripilo stijenje, Ranjavo, bolno ostade na njem i bije —

Pa ni to nam neće da dadu još vajno kamenje, I to nam krate, ni to Još naše nije!

Možete da se pozovete, na što vas volja. Zovite kao svjedoke heroje davne,

Pale junake s bojnih stotinu polja, Kraljeve svoje, proroke, pjesnike slavne, Sunce Jošuino, što mu na komandu stade, Avrama oca što se doselio s Ura,

77