Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

stigao neki uspjeh, a više da ne može postići u tome društvu. on je jednostavno iza izbora raskinuo vezu.

Stanje je ostalo jednako: nema nijedne građanske stranke u Njemačkoj, koja bi bila protiv antisemitizma. Začudno je, kako Je sva nežidovska štampa šutke prelazila preko svih tih simptomatičnih pojava u njemačkim građanskim strankama od centra sve do najkrajnijih desničara. Sve su te stranke zaplivale u »aniisemitske vode«, ako nikako drukčije a to po tome, Što su vješto nastojale da ne kandiduju gotovo bezizuzetno nidje Židova ni daljnih potomaka židovstva, da tako izbiju nacionalsocijalistima iz ruku agitacioni materijal, jer su oni lupali po svemu gdje bi samo namirisali židovstvo ma u desetome pokrštenom koljenu. I njemački su socijaldemokrati pokleknuli pred tim vihorom. Vidjelo se u vrijeme izborne borbe da sve njemačke stranke osim komunista vode računa o tome da je njemačka masa antisemitska, a koliko još nije, da se gotovo najlakše predobiva akcijom koja lupa po Židovima. To ne vrijedi samo za jednu izbornu kampanju i u sadašnjoj teškoj situaciji. Njemački antisemitizam nije vezan uz ovu ili onu zespodarsku situaciju. On je prisno povezan sa čitavom nepromišljenom ı megalomanskom nacionalističkom odgojom njemačke mladeži i prosječnog puka, koja datira iz 19 stoljeća. On je plod orijentacije koja zatvara oći pred istinom, pa će vazda da nađe neki prividan ali lijep izlaz iz teškoća ı da odvali krivnju za sve nedaće ı nedostatke samo na druge. U TNjemačkoj kao ı drugdje udara ta orijentacija linijom najmanjega otpora, ı sVeE sValjuje na Židove. Tako je i u Poljskoj, ı u 'Madžarskoj, u Rumunjskoj ı tako dalje. I tu ı u Njemačkoj naći će se vazda ljudi, spretnih harangera koji će svako duševno stanje koristiti za svoje lične ili političke račune. Antisemitizam u programu ostaje popularna tačka, od koje ne treba nikako otstupiti, jer se ne sudara s krutim zaprekama nego samo =>» slabom ı rasparčanom Žžidovskom zajednicom, u kojoj mnogi traže spasa u zatajiyanju samoga sebe, da time još više oslabe obrambenu snagu židovsrva.

Njemački će antisemitizam preživjeti ı Hislera i reparacije.

današnju vladu ı i Hugenberga ı

Youngov plan Njemačka su

znanstvena djela ı suyiše natopljena upravo ncpojmljivim protužidovskim glupostima; sa sveučilišnih se katedra pričaju majbestidnije besmislice; njemačke su »Burschenschaften« Židov za njih još uvijek ne smije da bude »satisfaktionsfahig«; srednješkolci već plivaju u »antisemitskim strujama« različitih šovinističkih odreda i izletničkih grupa; provincijalna štampa i pučka literatura sve vrve od antisemitskih bajka; sudovi su otvoreno partajični u korist antisemitskih huškača; upravno je činovništvo prečesto izgubilo dužnu nepristranost; a mladež, ovako odgajana., obeščašćuje židovska groblja ı hramove. »Judenrcin«,

U građenju nove Njemačke mnogo su i odlučno ućestvovali ı Židovi. Što su učinili, služi im na čast, ı njima 1 Nijemcima. Ali oni u tom djelu nisu bili glavni faktor, mada su percentualno najviše ginuli i na barikadi i na voćstvenim mjestima. Ipak njemački prosječnjak pod voćstvom bivšega oficira i farbara Hitlera, grofa Westarpa, »kralja štampe« Hugenberga i drugih većih i sitnijih zvijezda obara sve pojave te nove ı simpatične Njemačke, jer mu je sve to židovski produkt koji baš zbog toga, što je židovski, ne može da bude njemački ı dobar za Nijemce. Gornji sloj današnje njemačke inteligencije Jedan je od mnajnaprednijih elemenata sadašnjice, uzgojen u duhu međunarodne ı intrakulturne sinteze, bliz svakom novom pothvatu, pun interesa ı odanosti za sve novo. lijepo i korisno, prvi među prvima u prvoborilačkim redovima za bolju sutrašnjicu. Ali svi oni slojevi, koji su pod njim ili iza njega, ostadoše i poslije velikoga sloma predratne Njemačke predratni kao da se nije ništa dogodilo, jer su svemu, što se zapravo desilo, krivi oni izvan granica, a prije svega Židovi. »Deutschland« je »uber alles« kao i prije, mada je baš tako malena u elementarnoj oluji današnjega preobražavanja kao i svaka druga evropska velevlast. Ta bolest je teška i dugotrajna, i kao da se njemački naprednjaci protiv nje uzalud bore. Napredak je u javnom životu ı u bivanju jedncg naroda „polagar. postupan. Počesto ga ni velike revolucije ne mogu — a la longue — da snažno gurnu. Iza vihora revolucione borbe zalazi život opet u stare kolorečine.

Nezahvalno je danas u pitanju njemač-

SUVIŠE