Jugoslovenski Rotar
naka u vidu savjetovanje ха dalnji rad oko ostvarenja ove' nove organizacije u Dubrovriku. Na prvem sastanku, koji je održan kod „Tete Jele” bili su prisutni: Dr. Mladinov, arh. Pogačić, ing. Markcvić i M. Ercegović. Na tome sastanku izabrana je i prva privremena hnprava. Izabrani su za predsjednika Dr. Mladinov, za potpredsjednika ing. Marković, a za tajnika M. Ercegović, koji su tu dužnost imali do danas.
Na VI. sastanku se izabrao Hotel Imperial za glavni stan našeg kluba, te se prema tome tu sastajemo od VII. sastanka 6. jula 1935. gcd., gdje se ugodno nalazimo i gdje nam se velikom susretljivošću ide na ruku. To je zaslugom brata Bravaci¢a direktora Srpske banke. Ukupno se održalo 29 redovitih sastanaka, a frekvencija je bila crilična t,i, rijetko tko nije došao, ako nije bio izvan Dubrovnika.
U klubu su držali predavanja: brat kap. Miloš: Pomorstvo kod nas i u svijetu; brat Hroznitek: Drvo i naSa drvska industrija; brat С. Daleore: Savremeni i stari Dubrovnik; brat Kristić: Privreda u Argentini i uspjeh križanja i selekcije popkara te
Grupa dubrovačkih rotara, sa pretstavnikom guvernerovim, bratom Edom Markovićem A group of Dubrovnik Rotarians with Governor’s Special representative Edo Markovié
Južno Amerikanski valutni problem; brat Sokolović: Pomorski prcblemi, Sto ¢e izaći kao ćlanak u J.R.
Posle iscrpnoga izveštaja brata mandatora Ercegovića, burno pozdravljenog radi njegovih zasluga za osnivanje R. C. u Dubrovniku, ustao je izaslanik guvernera, brat Едо Магротте ı rekao izmedju ostalog:
U nezaustavnom pokretu rotarstvo. osvaja naš planet. Tačku po tačku, stopu po stcpu pridobiva njegova ideja, da privede vas svijet velikoj spoznaji jedinstva ljudske vrste. Taj pobijednički hod naše misli napunjava vazda velikim zadovoljstvom i pouzdanjem. No, danas je naše zadovoljstvo naročito. Jer je današnji dan posvećen osnivanju jednog rctarskog gnijezda u našoj sredini, na pitomim cbalama našeg pokretnog mora, na posvečenom и drevnog Dubrovnika. Ono je toliko više, što je i inauguracijoni sastanak ovog skupa plod velikih napora, jer je trebalo svladati goleme prepreke da na ovoj fačci naše narodne feritorije zapalimo luč našoj misli služenja. Posebno je pak moja sreća, sa koje se pomalo i ponosim, što se danas, uz moju čednu
С рт Празан НИНА ВЕНЕ а RA E: Ce ET,
Naslavah na sledećoj strani