Jugoslovenski Rotar

Meštrović je odrastao sa narodnom pjesmom na ustima. Onom pjesmom koja je toliko hrvatska koliko i srpska, proživio je s junacima tih pjesama sve njihove Jade i nevolje, sve njihove pobjede i poraze, sve njihove žalosti ı radosti. Zadojen tim duhom osjetio je još u najranijoj mladosti kako je ujedinjenje Hrvata ı Srba najveći Zadatak naše generacije. Trebalo je narodu istoga jezika, rasijanom po mnogim carstvima i kraljevstvima, predočiti neodgodivu potrebu saradnje i ujedinjenja u jednoj nacionalnoj državi. Njegova prva djela, njegov kosovski ciklus, živ su dokaz naše vitalnosti i rekao bih, za ono vrijeme, opomena silnicima, da smo mi tu, da bdijemo, i da znamo šta hoćemo. Stoljećima branili smo svoj dom i držali stražu na granicama zapadne civilizacije, pa je doslo vrijeme, da budemo i svoji na svome.

Kad je došlo vrijeme rimske izložbe 1911 god. Meštrović je kao Hrvat radje iz-

ložio u paviljona Kraljevine Srbije — a Srbija je to prihvatila — nego u pav!ljonu

Skulpture Meštrovića: Srdja Zlopogsledja; Obilić; Mati Meširović's sculptures: Srdja Zloplogledja; Obilic¢c; Mati

Austro-Ugarske, jer je poštenije predstaviti se svijetu u kolibi svoga brata, nego u palaci tudjinaca uzurpatora. Radeci tako znao je, da time izaziva nemilost moćnih i silnih, ali to ga nije smelo, jer Je trebalo svijetu pokazati odjelito umjetnost Južnih Slovena. Od toga vremena i datira rasprostranjeno mišljenje o Meštrovićevom srpstvu, i ako je to bila samo manifestac'Ja najcisceg jugoslovenstva.

U Rimu je Meštrović tom prilikom stekao brojne veze i brojne prijatelje. Kad je došao rat, on je bio jedan od malog broja Hrvata, koji su na vrijeme emigrirali, koji je već imao čvrslih veza u inostranstvu. Meštrović je cijelo vrijeme rata bio vrlo aktivan član Jugoslovenskog Odbora, koji je svojim radom ma velikom narodnom poslu ostavio traga u svjetskoj povijesti. Imati u svojem kolu najvećeg živućeg vajara znaGilo je neizmjerno mnogo za ugled i važnost Jugoslovenskog Odbora i narodne stvari za koju je radio. Osim toga Meštrović je predstavljao u najvećoj mjeri drugarsku solidarnost, ustrajnost i izdržljivost u radu i vjeru u konačnu pobjedu naše narodne misli. Njegova izložba u Londonu bila je moćno sredstvo naše propagande u Engleskoj.