Jugoslovenski Rotar

vidimo, da slobodna plovidba baš ı godinama posle rata ima svoje zlatnc doba, Odredba Versailskcg ugovora, kojom se Njemačka liSava gotovo cijele svoje trgovačke mornarice u korist Saveznika, pokazala se u glavnom štetnom i ха зате роjjednike. Njima je istina predat velik park njemačkoge brodovlja, koji im je ali u mnogo slučajeva pao samo na teret, a Nijemci su uspjeli da si u vrlo kratkom roku izgrade novu flotu, koja je tehnički, uzeta kao cjelina, bez dvojbe superiorna svim astalim flotama, buduć sastavljena u glavnom od samih novih, modernih i ekonomskih brodova (to istina vredi u prvom redu za velike putničke brodove, no zasiJeca i u slobodnu plovidbu).

Svet koji je dugotrajnim ratom osiromašjo, nije mogao trajno da guta one ogromne količine robe, koje su bile potrebne da se up sli tolika tonaza, koja je osim toga iz dana u dan rasla. Rat je potakao sve države da se na privrednom polju čim više osamcstale, države su stale težiti za nekom privrednom autarkijom. U tom cilju počele su se sve više i više carinskim bDarijerama zatvarati, koja ten·denca kulminira uvadjanjem kontingentiranja. Jasno je, da je količina robe koja dolazi u obzir za prevoz sve Više opadala (danas, ako se uzme u obzir veća brzina brodova, oke 50% od prije rata), dok je svjetska tonaža istovremeno porasla (od 49 miliona na 68 miliona tona, dakle oko 37% više nego prije rata). Posljedica svega toga Je pad prevoznih stavova na nevjerovatno niski niveau i time u vezi hezbroj raspremljenih brodova (prema zadnjim podacima oko 1I miliona tona t.j. oko 17%/5 od cjelokupne svjetske tonaže od oko 63 miliona tona).

Prohibitivno visoke carine, kcjima su se posle rata gotovo sve države Ogradile, nešto iz razloga da pomognu granu privrede, koju su Zeljele razviti, a nešto ·opet iz čisto finansijskih razloga, u veliko skučuju izmjenu dobara.

Ima nadalje razloga koji počivaju na čisto kem:ičko-tehničkom razvitku i napretku moderne tehnike, kao npr. istisnuće СПепске баште Кепискт штје тип gnojivima, sve manji potrošak ugljena usled mnogobrojnih elektrifikacija i sve veće uporabe nafte,

I valutarne prilike, ui bolje neprilike, igraju tu važnu ulogu, i to direktno i indirektno. Direktno time što je cela slobodna plovidba teško pogodjena padom engleske funte, u kojoj se valuti zaključuju sve prevoznine u slobodnoj plovidbi. Usporedo sa padom funte logično je bilo cčekivati i ekvivalentan porast prevoznih stavova, što medjutim ne samo da nije usledilo, već su isti još niže pali. Cijene u samoj Engleskoj dcduše u glavnom nijesu porasle, no zato u svim ostalim zemljama kud je brod primoran pristajati, jer se sada tamo za pokriće troškova mora mjenjati odgovarajuće više funti. Jasno je da je slobodna plovidba time osetljivo pogodjena. To je direktna posledica, no i indirektne nijesu manje teške, a to su razna devizna ograničenja i zabrane.

Ako si pogledamo onih 11 miliona tona raspremljenog brodovlja opazit ćemo da su to gotovc isključivo zastarjeli brodovi, koji iz više razloga ne mogu da se takme sa tipovima mod?rne konstrukcije jer: 1) stari su brodovi vrlo skupi u uzdržavanju radi čestih i skupih popravaka, i 2) premija za osiguranje je za stare brodove, u kcliko ih velika osiguravajuća društva uopće hoće držati, daleko viša, a pošto je osiguranje važna komponenta troškova plovidbe, to time i plovljenje poskupljuje.

Pogrešno je misliti da se brodovlasnik, kad metne brod u raspremu, riješi troškcva. Naprotiv, troškovi su u raspremi veliki, jer je potrebno na brodu zadržat stanovit broj csoba za čuvanje i uzdžavarje broda. Brod u raspremi, ma koliko to zvučilo paradoksalno, više trpi nego kad plovi i to je, uz nadu da се se situacija konačno ipak poboljšati, glavni razlog što toliko brdovlasnika voli i sa gubitkom

| 9 __-_____.. _-;_“_____"-_"____ ~ _______- a |

Nastavah na sledećoj strani