Jugoslovenski Rotar

Iz Trsta otputovali su engleski rotari pravo u našu lijepu Dalmaciju, i zadržali su se dulje vremena u Dubrovniku, gdje su dapače prisustvovali Charter slavi dubrovačkog kluba. Odatle su načinili izlet u kršnu nam Hercegovinu, te ponosnu Bosnu. Iz Dalmacije vratili su se u Sušak, a odanle u petak dne Is. lipnja u Ljubljanu. Vratili su se s udivljenjem za naše divno more i očarani krasotama naših krajeva. Samo nesreća. je htjela, da su baš zadnji dio puta t. J. iz Sušaka do Ljubljane imali toliko nezgoda s autobusima, koje im je stavila Jugoslavenska expres agencija u Sušaku na raspolaganje, da su prva kola stigla u Ljubljanu Jedva oko 3 sata, druga tek poslije 4, a zadnja oko 6 sati navečer umjesto u ı sat popodne, kako je bilo dogovoreno ı pogodjeno. Uslijed toga nažalost nije ni zajednički naš ručak ovdje onako protekao, kako smo ga bili zamislili, a i gostima Je bio time pokvaren utisak, koji su ponijeli sa mora. Ovdje Je naš klub brojno dočekao naše goste s našim pretsjednikom drom. Slobarom na čelu, ali uslijed opisanih nezgoda, objed se morao servirati u Više navrata. No usprkos tome raspoloženje naših gostiju bilo je vrlo odlično, te smo ostali gotovo do 8 sati zajedno, kad su krenuli na Bled, gdje su prenoćili.

Ručak Je bio priredjen u dvorani Union hotela, gdje je visjela ı velika zastava, koju su nam Englezi bili darovali. Goste Je pozdravio dr. Slokar, poslije toga Je naš tajnik br. Zde»bo Knez izručio engleskim gostima darove, Које је klub priredio za sve engleske goste. Kod te Je zgode br. Knez rekao od prilike ovo: Sad ste vidjeli našu domovinu ı sretni smo, da se zadovoljni vraćate kuci. Naš Je klub sretan, što ste svoje putovanje kroz našu zemlju kod nas započeli ı da se kod nas ı opraštate s našom domovinom. Zato dozvolite nam, da se kod oproštaja ravnamo i po našim starim kranjskim običajima, t. J. da gost, koji odlazi iz našega doma, dobije sobom „šajdezen“, t.J. ostanke, te da imade na putu što da jede. Budući da se bojimo, da ćete putem možda biti gladni, izručujemo Vam ovaj rogožar domaćih proizvoda: kranjsku kobasicu, bocu štajerskog vina, komad domaćeg kruha, pogaču, licitarsko srce ı konja, i neke još sitnice, te ukras svake naše djevojke: kiticu karamfila s ružmarinom.

Ovaj dar, koji je za gospodu bio aranžiran u rogožarima, a za gospodje u erveno] marami, učinio je najbolji utisak na naše engleske goste ı sami ga паzvaše originalnim. Koliko im se taj naš dar svidjeo, dokazom Je, Što su si mnogi od njih dali u svoje bilježnice točno upisati sadržaj ı značenje „šŠajdezna“, a osim toga dali su se svi prevesti natpise, koji su se nalazili na licitarskom srcu. Slovenski su stihovi velikoj većini prijali, samo se našem prijatelju Thom Smithu jako na žao dalo, kad je čitao stihove svoga srca, gdje djevojka pjeva momku, ako je ostavi, da će ga zaboraviti. A rotar Smith uvjeravao nas Je baš o protivnom i rekao: Premda Vas ostavljam, ipak ću ı nadalje ljubiti Vas ı Vašu dragu ı lijepu domovinu.

Sve ove rogožare aranžirala je s najvećom ljubavi i pozrtvovnosti gospodja naseg guvernera brata dr. Krejcija, pa se nadamo, da Joj Je uz našu zahvalnost za njezin trud i brigu, priznanje naših dragih gostiju najmilije uzdarJe.

12