Jugoslovenski Rotar

i potpisala ženevska konvencija; ako se je ovim medjunarodnim ugovorom postiglo priznanje neutralnosti vojnih ambulanta, bolnica i sanitetskog osoblja, vraćanje za boj nesposobnih ratnih invalida u domovinu, zaštita stanovništva, koje pomaže ranjenicima, dužnost njegovanja ranjenika bez razlike vjere i narodnosti; ako su postignute odredbe, da se sa zarobljenicima mora postupati čovječno, da se mogu izmjenjivati zarobljenici ı da se može dopisivati s njima: zašto se istim putem ı na isti način ne bi mogla postignuti 1 zaštita za civilno nenaoružano stanovništvo? Do sada su već vazili medjunarodni propisi, da se otvoreni, to jest neutvrdjeni krajevi ne smiju bombardovati. Zar se je uvadjanjem novoga vazdusnoga oruzja zaboravilo na ove propise, odnosno zar za oružje iz vazduha ovi propisi ne važe?

Pitati se moramo, je li svijet zaista zaboravio na tekoyine prosvjecenosti, napretka i kulture: na ljudsku slobodu, na ¢ovjecanska prava i na Covjecansko dostojanstvo? Znadem, da Je štošta učinjeno takodjer u ovom pogledu, da postoje neki medjunarodni ugovori, ali da ih do sada navodno nije ratifikovala Još nijedna država. Poznato nam je, kako su se na zenevskoj konferenciji za razoružanje pretresali nacrti o zabrani vazdušnog rata, ali nam je takodjer poznato, da se Je ta konferencija nasukala na mrtvoj tačci. I kada se Je u Ženevi pretresalo takoreći vitalno pitanje za civilno stanovništvo, ovo Je stanovništvo ostalo mirno, letargično i apatično, kao da se tamo vodila riječ o — lanskom snijegu. Niko nije digao glas u korist civilnog stanovništva, zašutjeli su dapače i najizrazitiji pacifiste.

Ali kazalo se približuje dvanaestom satu, zato treba energičnog nastupa. Civilno stanovništvo čitavog svijeta treba da se digne ı da silnom, veličanstvenom i jednodušnom manifestacijom zatraži svoju zaštitu. Čitavim svijetom trebala bi da zaori bura ogorčenja, čitav svijet trebali bi da zahvate odlučni prosvjedi čak protiv iste misli, da bi se u ratu smjelo napadati nenaoružano stanovništvo. Jer to ne bi bila više borba, nego sramotno, nečovječno klanje. Taj protestni pokret trebao bi da zahvati duše i srca stanovništva svih država ı orkan ovoga pokreta morao bi prisiliti države ı diplomate, da se moraju sjediniti u ovom pitanju, da uščuvamo posljednje ostatke čovječanske kulture ı ne propadnemo u kaos nečovječnog divljaštva.

Inicijativu za ovaj pokret imala bi da prihvati organizacija „Crvenog krsta“, ova idealna medjunarodna organizacija, za koju važe uzvišeni principi morale, pravde, dobrote, samilosti, pomoći i ljubavi i koja na svojem Štitu nosi krst, znak ljudskoga spasenja. Pomoću svoje medjunarodne organizacije „Crveni krst“ treba da probudi savjest čitavoga svijeta, da trgne narodne mase i dozove u Zivot silnu propagandu, kojoj se neće moći odupirati ni diplomate, ni najkrvoloéniji vojni fanati¢ari. Protiv fanatizma rata treba da postavimo Janafizam mira! A ako rat nikako ne možemo spriječiti, onda moramo bar ublažiti njegove strahote i ograničiti ih na što uži krug, na one, koji su pozvani, da mjere svoje snage in da poftemom borbom riješe sudbinu

7