Jugoslovenski Rotar

Tehnokrati su postavili formule, koje se sastavljaju iz medjusobnog utjecaja proizvodnje dobara, porasta pučanstva, radne snage, dugovanja, proizvodnje energije ı vremena. Iz ovih formula mogu se razabrati ove karakteristične Činjenice.

U periodi od 1830 do 1920 se je produkcija povećala s trećom potencijom vremena, pučanstvo s drugom potencijom vremena, radna snaga u produkciji s Četvrtom potencijom vremena, zaduženje s četvrtom potencijom vremena, proizvodnja energije s osmom potencijom vremena.

U pojedinim je industrijama povišica vrlo različita n. pr. u automobilskoj industriji s 18. potencijom vremena i t. d. Vrlo su interesantne formule, koje pokazuju taj medjusobni utjecaj ı razvoj gore navedenih faktora.

Interesuje nas pitanje, kako si zapravo tehnokrati zamisljaju provedbu svojih ideja u prakticnom zivotu.

Na to pitanje nije lako odgovoriti, pošto se iz raznih publikacıja nemože sasma jasno i tačno razabrati, kako si tehnokrati zamišljaju prelaz iz danasnjeg kapitalističkog sistema u tehnokratski sistem. Tehnokrati sami otvoreno kažu, da nisu Još gotovi sa svojim istraživanjima, te da s toga razloga još nemogu Javno nastupati. Njima nije stalo do toga, da dobiju vlast u svoje ruke, već samo Žele da svojim istraživanjima koriste općenitosti.

Glavno Je pitanje, čime misle tehnokrati da zamjene naš današnji sistem cijena. Treba dakle prije svega formulirati novi pojam bogatstva. Bogatstvo u smislu tehnokrata stvara se pretvaranjem koristne energije u forme, koje služe čovjeku. U tehnokratskoj državi ne bi n. pr. značila bogatstva činjenica, da netko ima auto u posjedu, nego da ga upotrebljava.

Čovječja radna snaga imala bi se zamjeniti strojevima na paritetu, da Osamsatni rad odgovara 206.000 kgm. Narodni imetak imao bi se izraziti u „ergu“, Jedinici energije, koja stoji na raspoloženju za pretvaranje u forme, koje mogu služiti čovjeku.

Cjelokupni ekonomski proces produkcije, razdiobe i potrošnje morao bi biti uravnotežen u stanovitoj vremenskoj n. pr. dvogodišnjoj periodi. U ovom vremenu držao bi se životni standard na konstantnoj visini. Tehnokrati su proracunali, da bi dostajalo, kad bi svi muškarci u starosti izmedju 25 i 45 godina radili 660 sati u godini, da dovedu amerikanski narod na, prema danagnjem, deseterostruki životni standard. Poboljšanje metoda produkcije očitovalo bi se sniženjem radnog vremena.

Produkcioni troškovi raznih dobara ustanovili bi se po količini potrebne energije za produkciju i razdiobu. Cilj i svrha produkcije bila bi potrošnja, a ne dobitak. Radnici plaćali bi se na osnovu nepromjenljivih jedinica energije. Ovi certifikati energije mogli bi se promjeniti za razne potrebne potrepštine. Roba mjerila bi se po množini energije, koja je za njenu produkciju ı razdiobu potrebna. Ovi certifikati energije ne bi se mogli tezaurirati, nego bi se u stanovitom roku morali zamjeniti robom.