Jugoslovenski Rotar

na pozitivne, konstruktivne osobine i duh Jugoslavena. A. to samo treba ı da unosimo u opštu duhovnu riznicu rotarstva.

Po čemu i kako smo mi Jugoslaveni rotari?

Pitanje mnogo složeno, mnogo teško, iziskuje čitavu studiju, a Ja mogu dati samo nekoliko riječi, možda Jedva jednu misao, Jedan putokaz. Pitanje traži puno poznavanje najbitnijih osobina kako Jugoslavenstva tako 1 гогагstva. Možda prve mogu osjetiti, jer ih nosim u sebi, ali ako ne budem dovoljno jasan interpretator bitnih osobina rotarstva, vi ćete me, braćo, ispraviti.

Da bi mogli pristupiti razmatranju, po čemu smo mi Jugoslaveni rotari, potrebno je svakako naći najprije naše najbolje ogledalo. Gdje mi sebe možemo vidjeti onakve, kakvi smo u osnovi, bez primjese tuđe, ili bar sa najmanje tuđe primjese. Mislim da se ne varam, kad kažem: u našoj narodnoj pjesmi i pripovijetki, u našem narodnom blagu. Svemu tome blagu izvor je sam narod. One su svojina cijeloga naroda. U njima se ogleda najbolja duša narodna. One su etika i estetika naroda, kodeks zakona, po kojima se treba upravljati, koji riječava sva osnovna pitanja čovjeka u odnosu prema Bogu i bliznjem.

Izvadiću, naravno, samo nekoliko zrnaca iz ovog velikog neiscrpnog blaga, da bi samo nagovijestio, koliko smo mi Jugoslaveni bliski rotarima po duhu našem, po shvatanju najveće vrijednosti.

Izdvojiću samo jednu legendarnu ličnost — Kraljevića Marka, iz razloga samo, što dominira nad svim Jugoslovenima, što ga sva plemena Jugoslavenska uzdižu nad sve junake, što ga svako pleme smatra svojim, što Je dakle on naš opći, zajednički, jugoslavenski. Naravno, neću govoriti o Kraljeviću Marku, sinu kralja Vukašina, „va Hristu blagovernom Kralju“, kako se na novcu potpisivao, koji Je kraljevao u Prilepu, svojoj prestolnici, preko dva decenija, u drugoj polovini 14. vijeka, nego o legendarnoj, gotovo magijskoy ličnosti, o Kraljeviću Marku naše narodne pjesme i pripovjetke, Kraljevicu Marku, zaštitniku nevoljnih, braniocu pravde, gotovom uvijek da pogine za istinu. Ni ovdje neću moći nego da se samo dotaknem onoga najbitnijega. Praveći komparaciju zadržaću se samo na Jednom osnovnom cilju rotarstva: Visokom etičkom shvatanju rotarstva u poslu ı zvanju.

Mislim da iz ovog osnovnog, cilja izviru ı drugi ciljevi rotarstva, Jer su sa njim u punoj harmoniji.

Ljudima sa visoko etičkim shvatanjem u poslovnim ın profesionalnim pitanjima svakako će biti ideal služiti drugome, primjenjujući ovaj ideal na opšte dobro u svom ličnom poslovanju ı društvenom životu. Ti će ljudi syvakako dati najprije priznanje cetičke vrijednosti kod sviju korisnih poslova te će također najbolje njegovati sporazumijevanje ı dobronaklonost prema bližnjima kao ı njegovati svjetski mir stvaranjem svjetske zajednice poslovnih ljudi, sjedinjenih idejom uzajamnog kulta služenja. A. sve su to ideali i osnovi rotarstva.

11