Jugoslovenski Rotar

Koliko je etičko shvatanje našega naroda u poslu ı zvanju, mogao bih iz naše narodne pjesme ı pripovijetke nabrojiti nebrojeno primjera.

Та čitava naša epopeja samo Je borba: za carstvo nebesko — vrhunac pravde.

Zadržaću se samo na onom što kaže narod u ovom pogledu u svojoj pjesmi i pripovijetki za svoga najboljega reprezentanta, za Kraljevića Marka.

I tu, naravno, uzeću samo po Jedan, dva primjera.

Marko kao kralj u pripovijetki. Kako uzvišeno shvata narod vršenje kraljevske vlasti, posvjedočiće ova priča o Kraljeviću Marku kao kralju. Pripovijetka Je iz Sedlara, sreza Valjevskog. Priča kaze: Uhvatili Markovi vojnici Đemu Brđanina i Minu od Kostura ı doveli ih vezane pred kralja. — Evo ti Đeme i Mine, tvojih krvnih ı velikih neprijatelja; dovedosmo ih da im sudiš. Marko, mjesto da im sudi, driješi im ruke ı pušta ih kućama sa riječima: Sramota bi bilo za Marka, da se kao kralj sveti onima, koji su ga kadgod kao nekralja uvrijedili; kralj valja da prašta ı da zaboravlja uvrede, kao što i Bog prašta svima.

Kako visoko shvatanje o vršenju kraljevske dužnosti, koje narod uzdiže do prestola nebeskog!

U pjesmi narodnoj Marko Je uvijek kao vrhovni zaštitnik nevcljnih, kao kad, recimo, ukida svadbarinu, izbavlja roblje od Turaka —, pjesme koje su svima poznate — sudija je neumoljiv siledžijama, Jer su se ogriješihi o bilo koji moralni zakon. Svakom odmah istinu kaže pa bilo to ı svcme prijatelju, kao begu Kostadinu, kad mu je na krsnoj slavi vidio tri nečov ještva: što sirote nije nahranio, što pravi razliku između stare gospode — na kojima je vetho odijelo — i mlade gospode, stavljajući ove u pročelje stola, ı što pri stolu nema ni Oca ni majke. Prijekori u pjesmi zvuče kao zapovijedi Božje: „Poštuj oca svojega i mater svoju“, a sve su u duhu rotarstva.

Koliko je visoko etičko shvatanje u poslu ı zvanju našega naroda iskazano u našoj narodnoj pjesmi jedan je veliki dokaz, da nikad naš čovjek, kad dođe u dilemu, koga posla da se prihvati, nikad se ne prihvaća lakšega, da bi izbjegao teži, nego Je izbor uvijek obratan. Uvijek se bira najteži posao. Klasičan primjer pruža nam opet naš junak Marko. Narodna pjesma prikazuje ga, da Je uvijek pitao ı slušao savjet svoje majke Jevrosime, kad je god došao u Životu u nedoumicu, kojim putem da pođe. U jednoj pjesmi pita Marko svoju majku, kamo da ide: Da li u Budim, gdje ga kralju na vjenčanje zove, ili u Sibinj, gdje ga zove Sibinjanin Janko radi krštenja djeteta, ili caru, koji ga zove na vojsku.

Klasične su riječi majke Jevrosime, koja mu savjetuje:

U svate se ide na veselje,

Na kumstvo se ide po zakonu, Na vojsku se ide od nevolje, Idi, sine, na carevu vojsku.

12