Jugoslovenski Rotar

I Marko je izabrao najtezw duznost i sigurno najprecu, gdje ga nije товао niko zamijeniti.

Pored visoko etičkog shvatanja u poslu, ovaj nam primjer služi za potvrdu, kako je naš čovjek imao i tada — kad nije bilo ni željeznica ni avijona — kad su se distance mjerile konacima, a od Sarajeva do Stambola bilo 40 konaka kako je, kažem, naš čovjek imao i tada širok horizont, tražio i imao prijatelja i poznanika od Budima do Carigrada.

Kao rotari danas, želio je naš čovjek da obuhvati što veći krug poznanstva i prijateljstva, po mogućnosti cijelog svijeta.

Svakako najklasičniji primjer služenja najvišemu dao je naš narod u pjesmi: „Sastala se četiri tabora“.

Ko od nas Jugoslavena ne zna ovu himnu najvećoj žrtvi ı pravdi? Sve Je tu kao u mramor uklesano — za vječna vremena.

I naša stalna međusobna kavga, kavga naše gospode koja se otimlju o carstvo i gospodstvo, i Vječna težnja naroda našega koga Marko reprezentuje, da se vrši samo pravda, ništa drugo nego pravda.

Na Kosovu se sastala četiri tabora, četiri vojske:

Jedan tabor Vukašina Kralja, Drugi tabor Despota Uglješe, Treći tabor Vojevode Gojka, A četvrti Carević Uroša.

Ja bih ovdje najrađe recitovao cijelu pjesmu. Reći ću samo najpotrebnije, one braće iz drugih zemalja radi, kojima pjesma nije poznata.

Velikani srpski iza smrti Cara Dušana (god. 1345), naša feudalna gospoda, kad su osjetili da više nema jake centralne vlasti, nema moćne ruke samodršca Dušana, vuku svaki na svoju stranu. Svatko bi želio da zamijeni Dušana, da prihvati svu centralnu vlast. To čine tim prije, što Je Jedini pravni nasljednik, sin Dušanov, bio ,nejaki Urose“, kako ga pjesma prikazuje. Pjesma kaže, da su se na Kosovu polju „Kod bijele Samodreže crkve“, sastala četiri tabora, četiri vojske ı da se „među se hoće da pokolju, zlaćenijem da pobodu noži“, Jer „tobože“ ne znaju: na kome je carstvo. I svatko želi nadmudriti ı nadhitriti drugoga. Svatko šalje brze čauše do protopop Neđeljka, koji Je svijetla cara pričestio, pričestio ı ispovijedio, u koga su knjige staroslavne, te on znade, na kome Je carstvo.

Protopop Neđeljko, videći bijes gospode ı pobojavši se gnjeva, Jednim mudrim izgovorom izvlači se iz teške situacije. Tačno Je, kaže Neđeljko, da је on svijetla cara pričestio, ali ga nije pitao za carstvo, nego za grijehove koje je sagriješto. On upućuje čauše Kraljeviću Marku:

Kod cara Je Marko pisar bio, U njega su knjige starostavne, I on znade na kome Je carstvo.