Jugoslovenski Rotar

Zna protopop Neđeljko tačno, što odmah i kaže: Hoće Marko pravo kazivati.

Čauši odlaze do Prilepa, prestolnice Kraljevi¢a Marka, i mole ga, da dode na Kosovo i kaze: na kome je carstvo.

I ovdje Marko pita za savjet svoju staru Jevrosimu majku.

Ono što Je Jevrosima tada Marku rekla, označava sigurno vrhunac etičkog shvatanja posla ı poziva.

Savjeti koje je Jevrosima dala Marku tako su uzvišeni, toliko etički, da Je vrijedno zabilježiti ih svagdje, presaditi ih u srce svakog čovjeka, svakog rotara, da bi ih uvijek sljedovali u svakome poslu, kad dođemo na raskrsnicu:

Marko sine jedini u majke, Ne bila ti moja hrana kleta, Nemoj, sine, govoriti krivo, Ni po babu ni po stricevima, Vet po pravdi Boga istinoga. Nemoj, sine, izgubiti duse, Bolje ti je izgubiti glavu, Nego svoju ogriješiti dušu.

Podvukao sam samo dva reda: Nemoj, sine, govoriti krivo, ni po babu ni 'po stričevima, Jer treba znati, da Je Vukašin babo Markov, a Uglješa ı Gojko da su mu stričevi. Međutim u ovim klasičnim stihovima, treba podvući svaku riječ, podvući po nekoliko puta.

Bolje je izgubiti glava, nego ogrijesiti dusu. Zar to nije zakon nad svim zakonima? To je duh jugoslavenstva u svojoj najdubljoj osnovi. Tim duhom provejava cijela nasa narodna pjesma — ogledalo naše narodno. Samo tim, ‘drzim, da ulazimo punopravno u duhovnu zajednicu rotarstva, kome je također osnovni princip visoko etičko shvatanje u poslu ı zvanju. A naš narod u rečenoj pjesmi uzdiže ga do punog prijegora. I Zivot svoj treba dati za istinu 1 pravdu.

Za Getea — velikog njemačkog genija — kažu da se izjasnio, kad Je od Grima saznao za našu narodnu pjesmu „Hasanaginicu“: „da Srbi nemaju ništa drugo nego ovu pjesmu, vrijedno bi bilo naučiti srpski Jezik“. Mi syi Jugoslaveni možemo bez imalo neskromnosti reći: Da nemamo ništa drugo nego svoju narodnu poeziju sa njenom ljepotom, sa njenim visokim etičkim shavatnjem vrijednosti, dostojni smo da budemo rotari.

Mi, pristupajući rotarstvu, sljedovaćemo u našim poslovima savjetima naše majke Jevrosime, da, koliko možemo više, sve prosuđujemo, da „ne bi svoju ogriješili dušu“ ı da bi uvijek djelovali, „ni po babu ni po stričevima, već po pravdi Boga velikoga“.

To ı ništa drugo i ne tražimo u osnovi od drugih naroda svijeta, ı od rotarstva „unapređujući međusobno razumijevanje, dobru volju ı međunarodni mir“, što Je svima rotarima cilj.