Jugoslovenski Rotar
Ovaj je pokret i u Svicarskoj bio predteéa osnutka seljatke stranke, koja je danas jedna od najjačih švicarskih stranaka. Sličan se pokret kasnije pojavljuje i među našom braćom Bugarima, koji su također роput nas potpuno seljački narod, te je bugarske seljake organizirao poznati seljački vođa Stambolijski. Nakon toga pojavljuje se sličan pokret u Češkoj, Poljskoj, a i u drugim evropskim zemljama tako, da su se kasnije organizirale i različne međunarodne seljačke organizacije.
Seljački pokret kod nas, a i u drugim državama, daje nepobitni dokaz, da je seljaštvo konačno spoznalo svoju moć i snagu, s pomoću koje ono može samo sebi najviše pomoći, ako se udruži i stvori svoju vlastitu organizaciju. S druge strane naše je seljaštvo, a i ono u drugim državama, uvidjelo da državna politika vodi o potrebama seljaštva manje računa, negoli o potrebama malobrojnog radništva i ostalih staleža u državi. Napose radnici imadu danas već sve zaštite na socialnom, gospodarskom, pa i političkom polju, koje mu osiguravaju razvoj i egzistenciju, a seljaštvo, koje je — barem kod nas — najveći naš producent, a istodobno i najveći naš konzument, stalno propada i tako zapada u najveću bijedu. Nitko ne može, a i ne smije biti protivan, da se radništvu pomogne i da mu se zajamči njegova egzistenca, pa makar ono broji kod nas kojih 5% svega našega naroda, no zato je velika pogreška i teška zabluda, ako se istodobno ne daju ista prava seljaštvu, koje iznosi više od 80% našega naroda. Makar naš seljak sve nas hrani svojim proizvodima, zato ipak on je ne samo najslabije plaćen za svoj rad, već se kraj toga i najslabije hrani, a da ne govorimo o tome, kako su njegovi životni zahtjevi upravo minimalni. Seljak je naš mukotrpan, strpljiv i miroljubiv, što je samo naša narodna sreća. No zato se ne smije njegova strpljivost do kraja iscrpiti.
II.
Poslije rata provedena je u prekomorskim zemljama najracijonalnija mehanizacija poljoprivredne proizvodnje, Sto je naravski povoljno uplivalo ina njezinu rentabilnost. Ovo je bio i uzrok zašto su stalno opadale cijene seljackim proizvodima u cijeloj Evropi. Najveci pad cijena seljačkih proizvoda nastao je u godini 1929. i od tada je padanje trajalo sve do godine 1933., kad su se početkom te godine cijene na svjetskim tržištima srozale na 31 do 38% njihovog nivoa u godini 1929.
U tom padu leži i sva katastrofa naše seljačke proizvodnje, a koja takodjer nije mogla izbjeći teškim posljedicama nastale krize u cijenama poljoprivrednih proizvoda na svjetskim tržištima. Kod nas su neki proizvodi izgubili skoro i tri četvrtine svoje vrednosti, što je rodilo nužnom posljedicom, da je kupovna snaga našega seljaka iz dana u dan sve jače padala. Zbog toga je i zemlja od svih proizvodnih dobara najviše izgubila u svojoj vrednosti. Zemlja je pala u svojoj cijeni više negoli seljački proizvodi, a pala je čak ispod polovice predratne zlatne paritete. Danas je poprečna cijena jednom hektaru zemlje Din 5.000.—-. Zato se i može ovo tvrditi: Ako je seljak pred ratom kupio na dug 5 hektara zemije i plaćao kamate, on bi danas trebao vjerovniku vratiti 40 hektara zemlje umjesto kupljenih 5 hektara.
S obzirom da je naša seljačka proizvodnja ne samo najveća, već i najvažnija u cijeloj našoj privrednoj proizvodnji, potrebno je i navesti,
9