Jugoslovenski Rotar

Taborovati treba svake godine na drugome mestu. Ove godine na more, druge u planinu, treće na kakvo jezero, i tako redom kroz celu lepu nam i bogatu zemlju; i ako tako urade svih pet stotina Sokolskih društava, onda, ko će bolje upoznati ovu zemlju, ko će je više zavoleti nego Sokoli, njeni inače najverniji sinovi.

Tražimo blagodati svetlosti, jer je to najlepše i najčistije što prebogata priroda ima. U svetlosti je duša prirode, u njoj je zdravlje i snaga svih bića!

yd

Ing. Lazar Markovié (R. C. Banjaluka):

KR Onze IN AsSmekG ReSeeles GeO) Пени Пе

Predavanje odrzano u R. C. Zagreb.

Priroda je svakog snabdjela sa posebnim darovima. Zupljaninu (posavljaku) je dala prostrane ravnice, plodne ade i luke, nepregledne površine bogate zemlje, jedan žitni hambar za narod, tihe i bujne rijeke, bogate ribom, vodoplavne, a kad im njihov zeman dođe i opasne.

Brđaninu je dala njegove planine, gore i vrleti, čisti zrak i sunce, gorska vrela čiste i snažne vode, na kojima se odmara putnik i radnik, poje stada blaga i čine sastanci i zborovi.

Sve ima svoje ljepote i čari, svakom svoje milo i drago, priraslo mu srcu pa ga voli i nada sve cijeni i poštuje, gine za svoj dom i kraj. Ма kraSkoj formaciji imamo naša naselja i veliku prostranost teritorija. Od kako se rodi, dok ne umre sa svoje se njive hljeba ne najede. To je moto života ovih krajeva. Tu je naš brđanin gospodar. Tu je on vjekovima svoju historiju ispisao — svojim pismom, svojim znakom. Treba vidjeti ovoga čovjeka pa ga posmatrati, analizirati i treba znati tumačiti ga. Ispod Dinare nikao je na kršu i golijeti. Rodio se je na kamenu,a kamen mu je i kolijevka i vječna postelja. On na kamenu i iz kamena ima da traži svoj život, svoju ekzistenciju. Čvrst je kao kamen, otporan ne salomljiv i izdržljiv. Nepregledne površine samog kamena pokrile su tle, a oko nema gdje da se odmori na zelenilu traga prirodnog života. Mučna i teška borba za koru hljeba njega je odagnala od kuće, da snagom svoga tijela zaradi hljeba i sebi i svojima. Jedini izvozni materijal iz ovih krajeva je čovjek — radnik — snaga tijela i krvi neustrašiva borea — pobjednika u svima okršajima. Ali svjestan da mu kod kuće nema hljeba sa njegove njive — da nema »pure« on se diže u svijet još iz mladih dana i ostavlja to i budućim pokoljenjima u amanet. Život ovih ljudi na kršu i golijeti je čudan. Kuće zbijene po nekoliko ih u grupama, zaštita su od vjetrova i svih nepogoda. Pretstavnik ovoga kraja је koza i ovca. Jedina životinja, koja može da izdrži sve ove teškoće prirode ali i jedina, koja je pod ovakovim prilikama rentabilna. Priroda se je pobrinula za sve vrline pa tako i ovdje. Ovca treba vrlo malo hrane preko zime. Ljeti je vječito па paši, a i u sve drugo vrijeme preko godine, osim kad su teške

11