Jugoslovenski Rotar

таебауе 1 zimski nanosi. To su krajevi srezova Glamoča, Bosanskog Grahova, Bos. Petrovca pa onda sve ono susjedno u Primorskoj banovini preko otoka, a u Savskoj cijela Lika. Sve je to suro stijenje, koje je dalo najbolje vojnike, najjače radnike, odlične službenike, dobre patrijote, ljude, domaćine, drugove i prijatelje. Iz kamena je to niklo. To su oni, što su vikli bez golema mrijeti jada. Tako ih majka othranila, takove ih priroda odmah uči stići i uteći i na strašnom mjestu postojati. Maleni posjedi, a još manji izgledaju, kad se mora s njega mnogo da ubere, jer je potreba golema. Svaka kuća je puna čeljadi. Šta ćemo, kad ih, gospodine, Bog dao. M pa kad je tako neka su bogom blagoslovljeni. Hrana ovoga svijeta je pura. To mu je s mlijekom doručak, io ručak, to večera. Pura je gospodine sve tunele provrćela pa je hvala Bogu dobra i zdrava hrana. Nešto malo zemlje po ravnici rodi krumpirom, grahom i drugim žitom. Pretežnim dijelom su ispaše. To je za blago. Ovce su sve blago. Ona ovog čovjeka hrani i odijeva, ona mu i ogrtači, odijela i maje, da topli tijelo, da čuva zdravlje jer je ono najpotrebnije. Dobar pastir čuva svoje stado i brani ga od svih nevolja. kuću kući i život drži. Ovca dadne vunu, od vune se prave pokrivači A kako i nebi kad mu je to i hrana i brana. Pa kako živite, pitam jednog ovog brđanina. Dobro, gospodine. Kako dobro? Trava je rodila, stoka se dobro napase, imamo dosta mlijeka, janjci su napredni i sve hvala Bogu u redu. Dobro, dobro, ali Vi nemate hljeba, a to je glavna hrana — nema pure (kukuruzno brašno). Biće gospodine i pure! A kako? Lijepo! Ovca sa janjetom kupiće tovar pure. A može li? Može! Kad ovca s janjetom može da plati metar pure, onda je za nas dobro. Dobro je to rekoh. Samo tako nastavite. Pomislih u sebi za tren kako lijepa i mudra računica kad ovca s janjetom može da plati metar pure, onda je naša godina dobra. Zar to nije bolje od neznam kakove tvrdnje nauke o gazdovanju. Ovo je vjekovima izgrađena računica, koju je teško iskustvo stvorilo i čovjeku dalo. Skroman i jednostavan. Prolazeći ovim krajevima samoga kamena, krša i golijeti, čisto čovjeka jeza prolazi pa se pita pa kako taj čovjek živi. Tu ne samo da nema hljeba, nego tu nema ni vode. A što je još ponajteže ti su krajevi i ‘vjecito poprište najtežih prirodnih nezgoda — bujica. Idući dolinom Butižnice prema Kninu vidimo silno bujično područje Dulera i Mračaja — koji ugrožavaju sad onaj masiv ispod Uilice. Ali iz tih krajeva — gdje ni hljeba nema — prava je sloboda zasjala. Tu su crni potoci, tu je bio glavni tabor — nekada velike i silne vojske. Preplanulih obraza ovi gorštaci ne kukaju. Rade sve poslove, jer samo nerad ubija čovjeka. A pomisao da iz kamena neće samo nići, on mora da se bori za zalogaj pure.· Iz sliva Butižnice od Knina do Splita i Sibenika jedan kamen, hladna stijena i opet u tom kamenu život, kao u dinarskom licu dva duboko usađena sjajna oka govore o ognju koji vječno u tom junaku gori.

Prošao sam ove krajeve ispod Dinare i s ove i s one strane. Kraj mora je isto krš i golijet, na otocima isto. Jedno je življenje i ovih i onih. Kud će kad je sve pusti kamen pritisnuo. Svima im je jedna zadaća: trbuhom za kruhom. Svi se dižu u svijet. I ima ih na sve strane. Sretoh jednu staricu na ulici u Veloj Luci na Korčuli. Pitam Je za život i zdravlje. Sve je i dobro i lijepo. Kako je na domu? Koga

12