Jugoslovenski Rotar

B. DISTRIKTNA KONFERENCIJA U BONDINOM TEATRU

Već za vrijeme zasjedanja konferencije izvršnog odbora i pretstavnika ostalih odbora sakupili su se pred Bondinim teatrom skoro svi učesnici na konferenciji sa svojim familijama, njih 240 na broju, sa gostima iz inostranstva, dragom braćom Česima i odličnim članovima R. C. Graz i Kalkutta.

Trg pred crkvom Sv. Blaža, kao i široku ulicu pred Kneževim Dvorom i vijećnicom preplavili su učesnici na konferenciji. Dame odjevene u proljetnim toaletama po najsavršenijoj pariškoj modi, a gospoda većinom u ljetnom odijelu osvježili su sliku. Bio je mnogo života, a sunce je zagrijalo toplo — vedrina juga popratila je pohod na otvorenje konferencije.

Nekoliko časova prije 11 h ušli su učesnici u Bondino kazalište. Prizor bio je divan, sve lože dupkom pune, parket do zadnjeg mjesta zauzet, a na pozornici iskićeni stol sa državnim, rotarskim zastavama i znakovima. Pri stolu sjede pretsjedatelj konferencije, Dr. Viljem Krejči, a uz njega pretstavnik domaćinskog kluba, Dr. Mirko Mladinov, s jedne strane, a s druge strane rukovoditelj tehničkog posla konferencije, rotar Dragan Tomljenović.

Izaslanik R. I. Dr. Karel Neuwirt figurirao Je sada samo kao gost i posmatrač a sjedio je na pretsjedničkom stolu, uz njega član E. A. C., Edo Marković.

Bondino kazalište, sagrađeno 1862 god. pružalo je uistinu krasnu sliku.

Točno u određeno vrijeme, 11 h prije podne, otvara pastguverner, Dr. Viljem Krejči, konferenciju, te izjavljuje, da guverner našeg distrikta, Dr. Viktor Ružić, nije mogao doći, jer je 29 IV 1936 imenovan za Bana Savske Banovine, te ima čast, da u ime njegovo danas otvori ovu konferenciju, četvrtu od postanka 77 (jugoslavenskog) distrikta R. I. Moli brata Dragana Tomljenovića, da pročita poslanicu Dr. Viktora Ružića.

Rotar Dragan Tomljenović čita:

»Draga braćo rotari!

Distriktna konferenca znači za guvernera završetak njegovog glavnog rada, znači oproštaj od svojih iskrenih saradnika.

Kako se naš uvaženi pastguvener Dr. Krejči prošle godine od Vas opraštao nazvao me svojim najboljim prijateljem, jer mu odnašam teški guvernerski lanac — lanac sa kojim je vezan toliki posao i napor.

Neka mi oprosti, ako posumnjam da je onaj čas bio posve iskren. Covjek koji je sa toliko ideala i predatnosti radio kao on na našem rotarstvu nije mogao laka sreca da ostavlja svoje mjesto, tim više ne kad je to mjesto vezano dužnošću koja sama sobom donaša upoznavanje velikog broja vrijednih i valjanih ljudi širom naše domovine.

Ja sam iskreniji i priznajem, da se te8ko rastajem sa tog mjesta, jer mi je dalo prigode, da upoznam rad naših klubova, da dadem i ako ne mnogo a to ono što sam mogao dati za razvitak našeg rotarstva

19