Jugoslovenski Rotar, 15. 06. 1936., стр. 86

Jugoslovensko Rotarstvo, kao što se zna, datira od dana osnivanja kluba Beograd, t. j. od 15 oktobra god. 1928. Naš 77 distrikt, funkcionira od god. 1932/33. Mi imamo sada 24 kluba, dok su u osnivanju klubovi u Nišu, Starom Bečeju i V. Kikindi. Bez lažnog stida možemo biti u glavnome zadovoljni do sada postignutim rezultatima.

Bratski klubovi Poljske, njih osam na broju, nedavno su ujedinjeni u novi , 85 distrikt. Na žalost, između poljskih i naših klubova zbog veće udaljenosti i velikih troškova puta, nije došlo do jedne prisnije saradnje, koja je potrebna i na kojoj treba poraditi.

Najzad, Bugarska za sada ima svega dva kluba — Sofiju i Varnu, — ali koliko možemo suditi po sofijskom biltenu, i inače, klub Sofija je neobično aktivan i mnogošta, što se u njemu zbiva, veoma je zanimljivo.

Saradnja svih slovenskih klubova nameće se sama po sebi još u većoj meri, nego prirodna i neophodna saradnja uopšte svih Rotary Klubova u svetu, jer, uz čovečanske i opšte-rotarske internacionalne dužnosti, mi imamo i specijalne dužnosti i interese slovenske. Za nas, čini mi se, između dužnosti prema Domovini, odnosno Državi, i dužnosti prema čovečanstvu i međunarodnoj zajednici leži još jedna grupa dužnosti, a to je prema Slovenstvu, tim pre što između pojedinih slovenskih država, naroda i plemena, ponekad i u okviru jedne te iste države, nije na žalost sve u redu ... Neću da insistiram na pojedinačnim primerima, ali mislim da Rotarstvo, kao pokret služenja u prvom redu MIRU, i kao zajednica ljudi dobre volje mora, a i može da korisno posluži ublažavanju, a onda i konačnom otstranjivanju postojećih oprečnosti na dobro Domovine, Slovenstva i Čovečanstva. Neka mi ipak bude dzvoljeno, da spomenem jednu tačku, koju sada smatram kao možda najbolniju, a to je izvesnu nesređenost odnosa bratskih republika Čehoslovačke i Poljske. Možda u tom sređivanju, u kojem bi eventuelno neku posredničku ulogu mogla da odigra Jugoslavija, rotarski pokret bi, mislimo, mogao da doprinese svoj obol dobre volje i bratskih osećanja... Ali iznad svih tih, svakako važnih, ali ipak ne večitih, životnih problema, stoji duh Rotarstva, a to je duh čiste i uzvišene humanosti, koja sada opet, na žalost, donekle je potisnuta izvesnim spoljnopolitičkim događajima, kao i ponekim unutarnjim strujama u mnogim zemljama, ali koja ostaje i dalje ideal Čovečanstva, a i smisao našeg pokreta.

I ovaj ideal humanosti, međunarodnog, međuklasnog, prosto međuljudskog: (ako mi bude dozvoljeno da upotrebim ovu malo neobičnu reč) bratstva i prijateljstva je ideja-vodilja Slovenstva. Najkarakterističnija crta slovenskog duha, slovenskih društvenih običaja i mentaliteta je gostoljublje, a to je i jedna od neophodnih osobina Rotarstva kao pokreta i pojedinih rotara kao ljudi.

Druga, mnogo značajnija crta slovenskog mentaliteta to je humanost u najsirijem smislu, tendencija vaseljenskog bratstva, tendencija pravde u različitim njenim aspektima, tolerancija i težnja ka demokratiji. Pa sve je ovo predviđeno u Rotarstvu, sve ovo čini sastavni deo i rotarskog programa i rotarskog mentaliteta.

82