Jugoslovenski Rotar

Маха socijalno-zd ravstvena politika

Носи да Vam ukrafko saopćim nekoliko kritičkih pogleda na aktuelna pitanja naše socijalno-zdravstvene politike. Neću da kritikujem zakone, jer su oni po mnijenju mnogih stručnjaka napredni i dobri. Mislim da je njihova provedba kod nas naišla na velike poteškoće i često nerazumijevanje. U prvom redu kod publike, a u drugom kod nekih faktora, koji tu politiku provode.

Iza oslobođenja počela se dizati preventivna medicina, ustrajalo se domove i velike zavode, koji su sluzili za suzbijanje zaraznih i parazitarnih bolesti, te asanaciju. Hvalevrijedna pojava, no koja se je morala konsekventno provadati. Veliki instituti i domovi, asanacija i propaganda preventivne medicine progutali su velike sume novca, a bili su datirani i od Rockeffelerove fondacije. Da se je tim tempom nastavio, mi bi bili jedna od najnaprednijih država u Evropi u toj grani, većinom zaslugom dr. Stampara. Dakako stalo se je na manje od pola puta, fj. zgrada se je zidala od krova. Građeni su veliki higijenski zavodi i instiiuti za tropske bolesti, a u drzavnim se je finansijama zapuStala kurativna medicina a naročito u ovim krajevima. Nekoliko se je predjela пазе zemlje očistilo od malarije, provela se dosta velika propaganda о suzbijanju te bolesti, tuberkuloze i drugih zaraznih bolesti, asaniralo se je nekoliko sela, a tada sve laganiji tempo i onda — zastoj. Vodili se stručnjaci stranih zemalja, da se dive nasim institutima, tako da je Liga naroda predložila i poslala naše stručnjake (Dr. Stampar, Dr. Boréié) u Kinu, da se i famo isti red provede. Ne mislim kazati, da fi naši zavodi nisu od koristi, kao i fa čitava propaganda, ali nije se smjelo stati tako brzo. Danas su fi zavodi više adminisfrafivne ustanove i proizvađači cjepiva i seruma (koje bi se moglo prepustiti privatnoj inicijativi kemijskih i serum-fabrika), nego pravi narodni pomaga¢i. Nemaju finansijalnih sredstava, da nastave zapoéetu gigantsku borbu. Zapravo su najvrijednija odijelenja bakterioloska odijelenja za diagnostiku i skole za sestre pomoénice, te antirabiéna (protivu besnila).

Zdravstvena je politika uslijed velikih troskova za preventivnu medicinu zapuStala kurativnu, pod kojom su razumijevali i bolnice, kao da i fo nisu narodne institucije. Zapustenost bolnica dovela je tako daleko, da danas sve propadaju, te ne vlada samo pomanjkanje kreveta, već finansijalnih sredstava, da se nabave insfrumenfi, lijekovi, hrana i ostali inventar. Kada se poblize promatra borba protiv zaraznih bolesti vide se veliki nedostaci.

Tako n. pr. tuberkuloza kao zarazna bolest širi se ispljuvkom i izmetinama bolesnika. Kako da se očuva okoliš bolesnog od ofvorene tuberkuloze? Treba uputiti ukućane o prenošljivosfi fe bolesti, a bolesnika izolirati i provesti ostale higijenske mjere. Kako će se provesti izolacija, ako nema dovoljno fuberkuloznih odijelenja kod postojećih bolnica (bolnica Duga Resa nema takvog odjelenja). Nema izolacije u seljačkoj i radničkoj kući kod ovakovih prilika kakove postoje.

Ne koristi mnogo kod malarije, da se trogi na centfe državnog kinina kada se ne mogu isuSiti bare i moévare, kada nema dosta sredstava, da se urede dubrista. Postoji veliko nerazumijevanje opéinskih