Jugoslovenski Rotar

Ja sam se starao da admniistraciju sto vise uprostim i smanjim prepisku. Pa ipak, bilo ju je dovoljno. Ali što moram, iako preko volje, da napomenem, fo je naša slovenska, a osobno, jugoslovenska nemarnosf u vođenju prepiske. Bilo je klubova koje je stalno valjalo potsećali ili na zadocnele izvešfaje ili na finansijske obaveze, bilo prema distriktu, bilo čak i prema Središnoj· upravi, a bilo ih je koje je i za sve redom valjalo gurati. Da nije bilo ovih nefačnosfi, bilo bi mnogo manje nepolrebne prepiske i mnogo više korisnog rada i boljih rezultata. lako je jako povećan broj nasleđenih klubova od onih koje su imali moji prethodnici, gledao sam da ih sto više obiđem i uspeo sam da učinim 31 zvaničnu poselu i da mi za ovaj mesec osfane da učinim još samo jednu pa da obiđem sve klubove u našem distriktu. Makako fizički zamorene, ove su mi posete i kontakt negde sa samom bracom, a gdegde i sa sestrama, bile obilna nagrada za trud tokom cele godine. Uzivanja koja su mi neStedimice pruzana ne daju se opisali. Njih valja osetiti. | ja sam srefan da im svima i sa ovoga mesta recem od srca hvala!

U pogledu uređenja našega časopisa „Jugoslovenski rolar” nisam zavodio novog, sem ilusfrovanje naslovnog lista originalnim crtezima. Naprotiv, frudio sam se samo da časopis održim na visini na koju su ga postavili moji prethodnici. Е

| ranije je bilo istaknuto, te i ja sada podvlacim, da je krajnje vreme da se ustali mesto izilazenja, sa stalnim urednistvom, oslobađajući guvernera uredničke dužnosti i prikupljanja preiplate, a naročito neprijatnog moljakanja za davanje oglasa. Ova mu dužnost kao i stalna administracija, oduzimaju i suvise mnogo vremena. Radeci sve, guverner posliže vrlo malo. Najmanje ono Sto je najglavnije: razradivanje rotarskih ideja i njihovu praktičnu primenu. Stoga sam i slavio na dnevni red temu o naSem časopisu, moleći vas, draga braćo, da joj posvetite najveću pažnju, pažnju koje ove pitanje zaslužuje.

U toku minule rotarske godine nisam uspeo da osnujem ni jedan nov klub. Mnogi su pokušaji činjeni, ali je frud ostao besplodan. Ovome је, verovatno, jedan od glavnih razloga naš nagli porast prošlih godina, jer u nas ima isli broj klubova kao i u daleko većoj i mnogo staroj Ifaliji, a nesravnjeno više no u svim drugim zemljama koje nas okružuju. No ipak ne freba klonuti ni u ovom pravcu. Pokraj u glavnom zadovoljene polrebe naše sredine i dalje valja činiti napore da se osnuje još koji klub.

Od prošlogodišnje disfriklne konferencije brat Belajčić je osnovao do zavrsetka svoga cguvernersfva još dva kluba: u Somboru i u Staroj Kanjiži. | ja se nadam da ću uspeli da bar dva osnujem i lo u Brčkom u Bosni, na čemu energično radi brat Toma Maksimović, prelsednik R. K. u Vukovaru i u Kranju, u Sloveniji.

Od toga doba do danas obavile su se ove unauguracije i predaje chartera ovim hronoloskim redom:

29 maja 1937 inaugurisan je R. K. Sombor (kumevao je R. K. Novi Sad).

20