Jugoslovenski Rotar

kluba i rotarskoj stvari daleko više no što bi ih šfefili jednaki postupci neistaknutih članova. Zato je bolje i nemati tzv. prominentno élansivo, ako se ono neće ili ne može skromno uklopiti u opéi sasiav kluba. Klub, kao vaspitna ustanova, treba da nas nauéi solidarnosti u služenju i ljubavi i privrženosfi prema ličnosti bez obzira na položaj koji fa ličnost zauzima. To je jednako pofrebno kako onima na višim, tako onima na nižim položajima, jer će njihovo međusobno razumevanje i saradnja najbolje poslužiti opéoj stvari. Ostvari li se na јај način međusobni odnos članova u klubu u znaku skromnosti, fada se mećdlu njima neće ni pojavifi pogrešno mišljenje: kao da su neka elita zbog Тода 510 su članovi kluba. Klupsko vaspitanje pokazaće im da Rotarsivo daje samo moguénosti, koje, uostalom, pod tezim uslovima imaju i drugi ljudi, — da se svojim plemenitim radom izdignu iznad svoje sredine i da po tome postanu ,,elitni” ljudi.

Izricito vaspilan značaj imaju rotarsko drugorstvo, rotarska iskrenost i rotarska tolerancija. NaSe druzeljublje unutar kluba mora imafi odraza na nas ‘spoljni zivot. Naše međusobno prilagođavanje u klubu ne može osfafi bez uticaja na našu sposobnost prilagođavanja u sve|u, kojom možemo pridoneii izbegavanju sporova koji ¢esto uzviru v se iz formalnih nego iz stvarnih razloga. Ljubav za druga u klubu preneće se na sabraia u širokom svelu i ogrejati sredinu u kojoj rotari provode svoj dnevni Zivot.

Isto nam tako rotarski sastanci meraju da budu vezbaliste iskrenosti. Ako iSta u životu treba sticati i uévrstiti vjezbanjem — to je zacelo otvorenosi, iskrenost. Treba samopregaranja da se vazda isiupi iskreno i ofvoreno, da se kaze istina. | treba mnogo takta da se ona kaze lako da je sabrat, nepovreden, bratski primi. Rotarski su sastanci mesta аде зе iskrenost mora gajili, tako re¢i ex officio i pored ispravnosti nase maksime da rotari u svom medusobnom kontaktu moraju da iraze ono što ih približava i da izbegavaju ono što ih udaljava. Jer to pravilo taktike ne znaci da rofari freba da obmanjuju jedni diuge } da prikrivaju svoje uverenje. Medusobni odnosi roiara mogu da foéivaju samo na istini. Stvaranjem takvih istinskih odnosa izmedu ¢lanova kluba, rotari €e se nauciti da budu vazda ležerno — olvoreni i iskreni. | 10 се зуојууо ргепен i van okvira svoga kluba i njime popraviti opći duh svoje okoline. Po raznolikosfi sastava člansfva i što se liče rasne, narodne i verske pripadnosti, i što se liče političkih i filozofskih miš!jenja, kao i šlo se liče zvanja i zanimanja, živo? u klubu nalaže nam sam po sebi foleranciju. Or se bez trpeljivosti ne da ni zamisliti. No vrlina lrpeljivosti nije u tome da svaki član kluba zatfomi u sebi mišljenja i poglede Које smafra ispravnim, da „miru za volju” ubije svoju ličnost. Nasuprot, rotari su duzni da budu i ostanu verni svojem unufrašnjem biću: svome narodu, svojoj veri, svojim nazorima, svagde i na svakom mesfu. Naša je folerancija u mirnom slušanju, razumevanju i respeklovenju tudih uverenja, s kojima ćemo vazda omeritli i ocenili svoje vlaslilo. Samo fim poređenjem moći ćemo slfalno kontrolisati vrednost svoga uverenja. Primajući duh frpeljivosti, opasaćemo se i većom zajedničkom snagom za skladan rad u nasem pokretu, za ideal medusobnog sluzenja, kome je cilj postizavanje maksimalne згесе ljudskoga roda na ovoj planefi. U okviru toga cilja su i granice naše tolerancije.

38