Jugoslovenski Rotar

nosti. To se odrazilo i u na’em pokretu, i u naSoj sredini. Pa iako fo i moze da bude razumljivo, na nama je da se svom svojom duhovnom moéi odupremo tome. Da svakodnevno gajimo u sebi: naše ideje, nase misli i poglede, da se stalno izgrađujemo na osnovi rotarskoj, da obrazujemo sami sebe svojom voljom i svojim snagama. Jer je vlastito vasplianje najjače uporište izgrađivanja ličnosti.

Stavljajući tako u prvi red naše duhovno osposobljavanje za rofarski Zivot, mi se ne odriéemo upoftrebe rofarskih pomoćnih sredstava. Čega treba da se Cuvamo, to je formalne upotrebe tih sredstava |! теhanizovanja. Niko ne može poreći da se vrline stiču i usavršavaju prakfikovanjem. A naši su klubovi najpozvanije škole za takva praktikovanja. Pod duhovnim uficajem, uficajem visokih rofarskih ideaia nasi se nedeljni sastanci zacelo mogu iskoristiti za nase usavrsavanje. Samo duhovno spremni, mi ćemo naše klubove moći učiniti pravim slecištima braiske ljubavi, {forumima za širenje naših poocleda uopće, a o unutarnjem, dubljem smislu svih ljudskih zvanja i zanimanja zastupljenih u klubu, školama tolerancije i izvorima policaja za mnogobrojna služenja van kluba. Sva je naša fežnja u delovnju. Koliko smo kadri da pretvaramo Reč u Delo, toliki nam je i uspeh. Rofari nisu propovednici i jeftini savetodavci. Niti oni prave planove da ih izvode drugi. Oni sami sebi postavljaju dostižne ciljeve i sami ih izvode. Odajući dužno priznanje kritici, rotari pretpostavljaju svoj dobar rad — zemeranju. Dobrim delima, ne rečima, oni poliru zlo.

Dobar Zivot i rad u klubu, pretpostavka su dobroga Zivota i rada pojedinih rotara i njihovog funkcionisanja u spoljnom svetu, u skladu s rotarskim idealima. Po pravilu: samo élanovi dobrih Rotarskih Klubova mogu sfalno praktikovati Rotarstvo. Duhovni kontakt sa drugovima паpojenim istim mislima i poticaji sto se primaju iz klubova na idealnoj visini, jak su i stalan potstrek za rotarsko sluzenje u zvanju. A rotarsko služenje zajednici, kao i međunarodno služenje, česlo su zavisni od saracinje osfalih rolara.

lako u klubu svi roltari zadržavaju svoja lična obeležja i čuvaju svoju ličnost — jer samo klubovi sastavljeni iz izrađenih i slobodnih ličnosti, povezanih u skladnu radnu zajednicu, pretstavljaju izvesnu vrednost — u klubu ne može biti razlikovanja po socijalnim položajima. Samo izrazit brafski odnos, osnovan na međusobnom poStovanju vrednosti ličnosti, koji prelazi preko društvenih razlika, može obezbedili potrebnu brafsku almosferu u klubu. Ta okolnost isključuje neka naročita prava članova koji se slicajem okolnosti nađu na istaknutim položajima. Baš po tom svojem položaju, oni su dužni da vrše svoje obaveze prema Rofarstvu i prema klubu još u pojačanoj meri, da dadu primer drugim. To vredi, razume se, i za frekvenciju, jer je drugarstvo esencijalan rekvizit Rotarstva, a drugarstvo moze da se razvije samo famo gde se ljudi druže. Jednakost rotara u pravima i medusobnim odnosima ne poliru ni veće sposobnosfi ni bolje kvalitete pojedinih rotara. Naprotiv, oni fim favorifima prirode nameću samo veće dužnosli i povećavaju im odgovornosi. Upravo, njihovo držanje biće vrlo merodavno za duh koji vlada u klubu. O njima će često zavisiti do koje će mere klub moći da vrši svoju vaspitnu ulogu. Ako je njihovo držanje nerofarsko, ako oni ne vrše svoje duZnosti, oni Stete inferesu

37