Jugoslovenski Rotar

dobrog poznavaoca prosvefno-školskih prilika u [ој пајкиНипијој хегпlji, profesora Beogradskog univerziteta g. dra. Vladete Popovića cenfralno pitanje prosvefno-školske politike bio je uvek univerzitet. To je i prirodno i logično. Što je bolji univerzitet tim je bolja i inteligencija koja izlazi sa univerziteta u javni živof. Dobar univerzitet daje dobre profesore, dobre pravnike, dobre lekare, dobre naučnike svih vrsta i grana nauke i dobre poslenike u svima pravcima i na svim» položajima državnog i javnog života.

Kod nas medutim, izgleda da je glavno pitanje prosvetno-skolske politike broj i kvalitet gimnazija. To se vidi i po tome, Sto faj tip škola našu javnost najviše interesuje. O tim školama se мод! и јауnosfi najviše računa, le škole se dosta i napadaju i opravdano i neopravdano. Ne samo da je zanimljiva, nego je i karakteristična činjenica, da se u prvim danima našega Oslobođenja i Ujedinjenja u svima krajevima ističe kao najprešnija polreba i energično fraži olvaranje girmnazija. Da se u foj srazmeri i na faj način fražilo otvaranje osnovnih i stručnih škola, melioracija zemljišta, građenje železničkih i kolskih puteva itd. stvar bi bila ne samo razumljiva, nego i veoma simpaticna.

Zbog toga što su se javljale mnoge želje, a nesumnjivo i potrebe та ofvaranjem gimnazija, iz Cisto vremenskih i fehničkih razloga nije mogao biti izraden racionalan plan i sistem za ofvaranje tih Skola. | ne samo fo, gimnazije su otvarane i tamo gde nisu bili zadovoljeni ni najosnovniji propisi Zakona o srednjim Skolama, a da se o zahfevime školske higijene i pedagogije i ne govori. Pored svega toga broj gimnazija po mišljenju većine prosvelnih činilaca i radnika u našoj Otadžbini nije velik. Manjina pom. faktora misli, da je broj gimnazija za zemlju kao što je naša veliki i da bi umesto gimnazija trebalo ofvarati što veći broj viših narodnih, građanskih i sfručnih škola.

Velika je nesrazmera u broju gimnazija po pojedinim banovinama. Neke banovine imaju sasvim mali broj gimnazija, dok neke imaju mnogo vise, no 3to bi bila stverna potreba. Ima banovina gde u razdaljini od 15 do 20 km. ima po dve pa čak i po fri gimnazije, šlo n! u kom slučaju ne može bifi racionalno kad ima banovina u kojima je ta udaljenost do 200 km.

Kao pouéne primere o racionalnoj i neracionalnoj prosvetnoj polifici u pogledu gimnazija iznosim broj gimnazija u državama, koje su po svojoj socijalnoj i ekonomskoj sfrukfuri nama dosta bliske iako, razume se, nisu identične. Za primer sam uzeo Bugarsku, Mađarsku i Holandiju, (ovu poslednju bez kolonija). |

Bugarska na 6 miliona stanovnika ima 87 gimnazija sa 30,017 тиških i 12,042 ženskih đaka, u svemu 43,059 đaka.

Mađarska na 9 miliona stanovnika ima 165 gimnazija i realki, od toga u Budimpešti 47. U svima fim školama ima muških i ženskih đaka 115,500.

Holandija, bez kolonija, na 8,227,000 stanovnika ima: 46 liceja, 19 viših ženskih škola i 138 viših realki. U svima fim školama ima 36,812 muških i 17,417 ženskih đaka, u svemu 54,283 đaka.*)

. #) Podaci su uzeli iz ¢asopisa Internationale Zeitschrift {ir Erziehung, Weidmanische Verlagsbuchhandlung, Berlin, za god. 1936 i 1937.

· 66