Jugoslovenski Rotar

lekcionirano sjemenje, uzgaja plemenitu stoku i sposoban je za brzo specijaliziranje u proizvodnji onih produkata, koji se najviše na domaćem ı stranom tržištu traže.

Na medjunarodnom tržištu ne može naša poljoprivreda sa Zitaricama konkurirati, Jer Amerika i druge zemlje nude žitarice ispod naše cijene. Znači to, da naSa poljoprivreda mora umjesto žitarica izvoziti uhranjenu stoku, mliječne proizvode. voće, vino i druge sirovine u koliko nisu potrebne domaćoj industriji. Mora se dakle našu privredu reformirati tako. da se žitarice upotrebljava za bolju ishranu pučanstva i stoke. te da razvijemo poljoprivrednu industriju za preradu žitarica i svih stočnih proizvoda od mlijeka do vune. Tim načinom će naša poljoprivreda polučiti na tržištu veće dobitke i postati sposobna za konkurenciju s drugim državama. a povoljno će to utjecati ı na razvitak domaće industrije.

Seljaci ne mogu i radi pomanjkanja kredita podići produktivnosi svojih posjeda. Potreban poljoprivredni kredit mogu seljaci nabaviti pomoću zadruga. dakle vlastitom pomoći i kreditom organizovanim po državi, kao što je to slučaj kod nas sa Privilegovanom agrarnom bankom. Ovim putem dobivenim kreditom mogu se služiti samo veća gospodarstva, jer su ona obzirom na prihod u stanju povratiti dugoročno uzajmljeni novac.

Zadrugarstvo može imati uspjeha samo onda. kad se poveća broj srednjih seljačkih posjeda i kada opći stepen kulture bude takav. da osposobi seljake za vodjenje zadružnih organizacija t. j. da vjeruje jedan drugome, da prestanu proneyjeтепја, 1 da budu voljni raditi nesebično. Sa kreditiranjem seljatkog posjeda je vrlo tesko, pa će morati država i komunalna tijela hitno poraditi oko organizacije najpotrebnijeg poljoprivrednog kredita i tim načinom sanirati seljačke posJede, te tako ojačati naš agrar.

Drzava je bila sprisiljena intervenirati kod prezaduzenja seljaka. Jer bi inače naša poljoprivreda propala. a time bi teško nastradala i sva ostala privreda u državi.

Stanje naših seljaka mnogo je pogoršano s fime. jer nemamo razvijenih potrebnih komunikacija. pa su seoski gospodari jako udaljeni od tržišta i ne mogu radi skupog podvoza unovčiti svoje produkte. Često је skuplji podvoz robe od same vrijednosti iste. pa Je razumljivo. da Je u takovim prilikama seljački posjednik oštećen. Dnžnosi Je države i komunalnih tijela. da organiziraju javne radove za izgradnju najpotrebnijih komunikacija i tako ožive promet sa udaljenim mjestima, te pruže zaradu nezaposlenim radnicima.

Dažbine, naročito općinske su velike. pa ima slučajeva. da su samo općinske dažbine veće za 200% od državnih. Oye dažbine smanjilo bi se tako da država preuzme na teret svog budzeta preneseni djelokrug uprave, koji vode opéinska poglavarstva, — te da ekonomski slabe opcine sjedini i tako dobije jake opéine, koje ée moéi snositi terete.

Prema ovom prosvjetnom i ekonomskom prikazu našeg sela vidi se, da je duznost drzave i samoupravnih tijela, smisljenim uredbama i zakonima, te raznim poylasticama i materijalnim doprinosima svestrano unapredjivati naš agrar. Jaki agrar je potrošačka baza za industriju, jer je poznato, da siromak ne moze kupovati industrijske proizvode. Svaka mjera. koja slabi potrošačku sposobnost agrara

240