Jugoslovenski Rotar

pridigli blagostanje samo velika i u historiji ubilježena imena, nego možda još više hiljade i hiljade malih bezimenih, a plodove njihova rada i ljubavi uživaju milijuni i milijuni.

4ko samo s punom dušom, s čistom savjesfi, odlučno i bez kolebanja, bez straha i ličnih obzira vršiš dužnosti svoga zvanja i poziva, odužio si najdostojnije dug svoj i svojim najdražima i domovini svojoj, pa i rodu ljudskome. — Ali iz naših duša mora da progovara starinskom snagom rasna etika nasa, neslomljiva volja i glas nage starine: »nemoj, sine, govoriti krivol« Cast i obraz najdraža su nam i najsvjeflija baština dalekih grobova, gotovo i jedino blago i imanje što nam stati osfaviše. — »Prez gaocu Bog pomaže!« |

Rotarski ideali nisu nikakove iluzije ni ufopije. Svi mi znamo dobro da nam je mati zemlja fvrda i kruta, éesto i vrlo nemiloz stdna. — Ali u njoj nam je izvor i snaga i nesmijemo je nikada ostaviti, nikad iz vida ispusfifi. — Pa opet oči svoje valja da upravljamo i u visinu i u daljinu i da stremimo onome svemu što su svi najveći umovi smatrali najljepšim, najboljim i najplemeniz fijim po čovjeka i za čovjeka.

Živimo u vremena gdje fehnika i nauka stvaraju prava Cuz desa. — Mašina je postala sluga u ruci razuma i uma čovjeka. Nekada su hiljare i stotine hiljada radnika savijali ledja pod feškim ferefima, danas fo mašina bez i jednog jecaja i uzdisaja nosi i dize i spusta gdje joj reknemo. — Treba samo okrenuti rukom, u sobu пази пауа!е glasovi, govori, pjesme, muzika iz čitava svijeta. — Puste i gluhe krajeve, gdje ni ptice nema, za Gas jedan oZivi maleni aparat koji u dzepu mozemo nositi. — Saljemo pisma i pozdrave na hiljade kilometara, razgovaramo se na hiz ljade kilometara — Osvojismo nebeske modrine, spuštamo se u famne morske dubine. — Zrake, elektrika! 4 čemu je fo sve? Sto se gubi vid 1 zdravlje po laboratorijima, Sto se krhaju toliki živofi u službi nauke? Sve je to zbog toga da se olak&a mučan i tezak zivot na zemlji, da se produlji, da se pomogne jadnim i nez voljnima, da se stvore putovi sreci i većem blagostanju roda ljudskoša. — Sve je u službi čovjeku.

Pa kako onda i mi rotari koji smo drage volje i iz najplemeniz fijih motiva stupili da iskreno i otvoreno, bratski i drugarski slu žimo i pomognemo sebi, a po sebi drugima, ne uložimo sve sile u vjernu i nesebičnu službu, da pomognemo gdje i koliko možemo i stignemo. — 4 zar ima išta sladje i draže od saznanja ispunjene bratske i ljudske dužnosti? Neprocjenjivo je blago i jedna utrta suza, i jedna pridignuta klonula noga, makar i jedan časak radosti

Ž