Jugoslovenski Rotar

i presita naše krvi, puna i prepuna junačkih grobova. U Europi se lije krv, a mi u ovom krvoproliću nikako ne znamo, ne će li bijesni rafni plamenovi pregazifi i naše medje i nećemo li morati braniti prag i ognjiste pradjedovsko. Ali jedno znamo. Nikada nismo pokleknuli pred neprijateljem. Iz izgubljene bitke mi smo crpli snagu i vjeru u svoju konaénu pobjedu. Nije samo priča da mladi čobanin ubija zmaja iz jezera. Zar nije, da ne navodimo sftofine primjera, nedavno proslavljena bitka na Ceru sjaJan dokaz tome i primjer svima naraštajima, kolika je moć i sila na strani onoga koji brani svoj dom i svoje njive.

U toj našoj vjeri ufvrdjuje nas napose srefan i veliki istorijski cin koji napunjuje najvedrijim nadama i osnovanim optimizmom sve prave i iskrene prijatelje naše države Jugoslavije.

»Smatrajući da je Jugoslavija najbolji jamac nezavisnosti i naprefka Srba, Hrvata i Slovenaca; u cilju što pouzdanijeg i potpunijeg očuvanja javnih inferesa sklopljen je sporazum Cvefković-Maček, a 26. augusta u ime Nj. Vel. Kralja Petra II. po milosti Božjoj i volji narodnoj Kralja Jugoslavije, kraljevski namjesnici, na prijedlog Ministarskog savjeta i na osnovu élana 116 Ustava, a da bi se obezbijedilo učešće Hrvata u životu države i fime očuvali javni interesi, propisali su Uredbu o Banovini Hrvatskoj.«

Tim velikim činom uklonjene su mnoge feške i mučne smetnje koje su stajale na putu normalnom i nesmetanom razvijanju naše kraljevine, kočile prirodni progres i ometale narodni i državni živof. Svi su uslovi da se zavijeke satare zlokobno sjeme bratske mrznje; vjerska pocijepanost da ne smeta nego da pomaze svakom plemenitom radu i nastojanju; da se zametnu istorijati iz tudjinskih vremena, da se sve okupi i sjedini u јеdinstvenoj državnoj misli u kojoj su jedino osigurani vitalni interesi svih krajeva, svih imena i vjera. Imamo narodnu dinastiju, niklu iz naše krvi i jezika, čuvara svih plemenitih i velikih tradicija narodnih, svih vrlina i osebina naše rase i jezika. Imamo granice, krvlju i mukom stečene, kostima najdražih utvrdjene. Imamo Bogom blagoslovenu zemlju, obilatu svim blagom па zemlji i u zemlji, žednu i pofrebnu umješne ruke radilice. Pa zar je moguće i zamisliti da neće nastati živo i plemenito natjecanje u dobru oko sreće i napretka sve zemlje naše. Ili zar je

104