Jugoslovenski Rotar

malo istrazena a u duSi Goveka kao jedinog nosioca razuma i etike duboko usadena nevidljiva snaga, neguje i iskoristi u pravcu srećnog zajedničkog života svih redova i svih naroda na svetu.

Pri tome neću niti da se upuštam u formulisanje apstraktne definicije prijateljstva, Jer se u tome pojmu križa bezbroj osećanja koja su suprotna egoizmu, od prirodnog samoodrzanja do bezobzirnog i brutalnog iskorišćavanja i ugnjetavanja.

Iz pojma prijateljstva isključujem a priori srodstvo i polne odnose koje zovemo ljubav. To su prirodne sile koje služe očuvanju rodova i koje obuhvataju u glavnome elemente samoodricanja i beskonačnog požrtvovanja, a koje pojave opažamo ı kod životinja, pa čak i kod zveri. Ljubav nije identična sa prijateljstvom koje se ne može ograničiti na krvno srodstvo ili na polni nagon. To jasno proizlazi iz činjenice da ima i medu rodacima mnogo nesuglasica, trzavica, pa čak i mržnje, što SVE ргjateljstvo isključuje. Kad prelazim na prijateljstvo, treba da se osvrnem na prilike koje vode do prijateljskih osjećanja i odnosa, kao na primer: drugarstvo u detinstvu, drugarstvo u školi, sarađivanje u zvanju i u profesiji, saradnja u sportu, zajedničko zanimanje za literaturu, poeziju ili umjetnost, zajednička duža putovanja, zajedničke zabavne priredbe ili slučajni susreti zgodnom prilikom. Time nisam, doduše, iscrpio sve mogućnosti sklapanja prijateljstva, niti Je to bila moja namera. Svako prijateljstvo pretstavlja etičku vrednost koja je dragocena i koju treba negovati i davati Joj potstreka. Međutim, ako pogledamo u svet, moramo, nažalost, konstatovati da su svi pomenuti iZvOTI prijateljstva bez jačih korena te zbog toga vrlo labilni kao i samo prijateljstvo koje počiva na tim osnovama. Sva ta prijateljstva vrlo se lako ohlade, jer ne počivaju na tvrdoj duševnoj povezanosti. Dolazi do konkurencije. do ljubomornih pojava, do idejnih razilaženja, pa i do mržnje i neprijateljstva. Svi mi znamo mnogo o tome. Profesionalne, ideološke, rasne, pa čak i verske razlike i njihove organizacije stvaraju hiljade mogućnosti za nesporazum i antagonizam.

A što da kažem o prijateljstvu u politici ili čak u međunarodnim odnosima? Uveren sam da mora svaki rotar pocrveniti kad prati to prijateljstvo kroz godine i vekove. Na tim poljima vlada goli egoizam, iako nastupa često u jagnjećoj koži, ili sa golubom mira na ruci kao simbolom altruizma i prijateljstva. Temelj i cilj je svake narodne i međunarodne politike vlast i prevlast, a sredstva se ne biraju. To nije nikako prijateljstvo kakovo mi rotari sebi zamišijamo. Zboe toga neću da se upuštam u dalje razmatranje o političkom prijateljstvu nego ću ga mimoi¢i recima velikog Dantea: »non ragionar di lor, ma guarda e passa«.

Sada treba da postavim pitanje: zašto li je rotarstvo postavilo baš prijateljstvo kao temeljnu osnovicu za svoj pokret i svoj praktički rad? Zar je rotarstvo na krivome putu? Na to pitanje mogu odmah i odlučno da odgovorim: ne! Obratno baš,

166