Jugoslovenski Rotar

~

progresa sve su se države jako zaduživale, jer im je vrlo lako bilo doći do zajmova, a da pri tome nisu vodile računa O mogućnostima otplate istih. Državni su proračuni većine južnoameričkih država sa preko 30% opterećeni otplatom anuiteta. Tako n. pr. cjelokupni izdaci republike Chile iznašaju godišnje 1500 milijuna pesosa, dok bi Chile za anuitete na inozemne zajmove imao da plaća godišnje 1200 milijuna pesosa.

Glavni prihodi gotovo svih južno-američkih država teku iz uvoznih i izvoznih carina. Direktno oporezovanje u većini država još nije uvedeno, prvo, Jer je nepopularno i naišlo bi na jaki otpor; a drugo, utjerivanje bi direktnih poreza kod tako ogromnih teritorija, daljina i rastojanja bez komunikacija bilo preskupo. Argentina i Brazilija, iako su dolazile u poteškoće sa otplatom anuiteta, udovoljavaju svojim obavezama. Venezuela je do 1906. više puta morala obustaviti plaćanja anuiteta, ali od tada dalje udovoljavala je svim svojim obavezama, dok je god. 1930, zahvaljujući jačem oporezovanju novih velikih petrolejskih poduzeéa, svoje inostrane zajmove Cak i posvema isplatila.

Chile i Bolivija uzimale su velike inostrane zajmove na temelju svog jakog eksporta salitre, odnosno kositra. Pošto je cijena salitri prije rata katastrofalno pala, a jednako i Коз ти 8. 1931, to su obje države svoja inostrana plaćanja obustavile. Kolumbija je god. 1933 najavila moratorij. Ekuador je za vrijeme revolucije 1912 obustavio inostrana plaćanja, a to još i danas traje. Dugovanja Ekuadora u dolarima i funtima su samo radi neplaćanja kamata narasla do g. 1937 od 13 na 24 milijuna dolara i od 70.000 na 110.000 funti šterlina. Peru i Paraguay obustavili su 8. 1932 inostrana plaćanja.

Kroz ovakove prilike nisu samo južno-američke države prošle, već su slično u svoje doba prošle i države drugih kontinenata, kao britanski dominioni i Sjedinjene države Amerike ЈЕ su imale isto tako brz i snažan razvitak kao i južno-američke države.

NUTARNJE POLITIČKO STANJE

Ekonomsko stanje i ekonomski razvitak Južne Amerike posljednjih 5 decenija odrazuje se stalno u njenoj političkoj povijesti. Za vrijeme ekonomskog porasta do poslije rata 1920,21 nastala je u svim državama Južne Amerike politička stabilnost. Nenadanim padom cijena na svjetskom tržištu 1921—1932 nestalo je političkog stabiliteta. Svagdje su izbili neredi, i nijedna država nije bila kadra da s ustavnim mjerama sebi pomogne. Naročito su ti nemiri u Argentini bili veoma krvavi. Oni su imali podršku također u radničkim pokretima koji su opet posljedica prebrze industrijalizacije. S pomolom radničkih pokreta počela se Širiti opozicija protiv crkve i pojavljuje se antiklerikalizam. Od 1923 do 1930 god. je era jakog ekonomskog razvitka, što se opet odrazuje u potpunoj političkoj stabilnosti. Ali kad je god. 1930 velika svjetska kriza i Južnu Ameriku teško pogodila, na-

241