Jugoslovenski Rotar

najmilji blagdan. S kolikim veseljem Gekaju ga draga i nevina dječica! Izlaze nam pred oči žive i svježe slike i uspomene. Iskrsava naš roditeljski dom. Sve je u mirnom i svetom raspoloženju. Namirena je i nahranjena osobito pažljivo i nijema stoka. Unesen je na djedovsko ognjište badnjak i slama. I mali Isus je lezao na tvrdoj slami. Kad se spusti mrak, plamfe na ognjištu badnjaci posuti žifom, zaliveni vinom. Gori božićna svijeća. Ona sja mnogo milijim i pitomijim svijetlom nego obiéno. Pai zvijezde u foj svetoj noći sjaju svjeflije, mirnije. I gora i dolina se smiruju. I putovi nisu u ovoj noći sfrašivi. Ni sjene nisu fako hladne i tanke. A kako je istom kad na Boziénom drvetu, okićenom svime i svacime, plane toliko svjecica, a ispod njega nanizali dobri roditelji Božićne darove za dobru i poslušnu dječicu! I u našim dušama obnavlja se djetinjstvo, i mi prozivljujemo »éudo novo«. Mit se vraća u duše naše, sa srca se skidaju svakidašnje brige. Božić je dan mira, dan i praznik ljudi dobre volje. Zaboravlja se neprijatfeljstvo, uvrede, mržnja i omraza. Ljudi se ljube i cjelivaju da se makar na taj veliki dan posluša glas nove pjesme andjela, da se osjeti da je s nebesa poslan Onaj koji je donio ljubav s krila Božjega, ljubav i mir.

Braćo rotari našega distrikta i šitom velikog svijefa po svim kontinenfima, zapalimo i mi u srcima i dušama svojim blagosloveni badnjak i veselo božićno drvo. Okitimo ga svim idealima, plemenitim željama i težnjama što nas sve skupa veže i okuplja u jednu zajednicu, u rotarsku porodicu. Vi svi znate da rotarstvo nije neka filozofska akademija, ali nije ni udruženje s nekim ličnim ciljevima, s nekom sebičnom svrhom. Rotarstvo feži da na praktičan način ožive i u stvarnost privede sve ono veliko, dobro i plemenito u ljudskom srcu i u ljudskoj duši. U tom nastojanju dva su znamenilfa faktora: prijateljstvo, svojstveno na prvom mjestu nama rofarima, pa pogledi na Zivot i svijet, kako nas rofarstvo uči. Ima nešto utilitarizma u onom: Ko drugome služi, sebi sluzi. Ali rotarski ideal penje se do onoga: Zivot je sluzenje. Samo taj ideal nesmije nikada izgubiti s vidika stvarnosti.

Sastaju se i inaée znanci i prijatelji: veze ih rod i krv, davno poznanstvo, poslovni interesi itd. U rotarskim krugovima sastaju se ljudi raznih zvanja i poziva, raznih društvenih položaja. Nije fo samo prijateljstvo spolja. Ono je vezano jakim nutarnjim ve-

258