Jugoslovenski Rotar

koji se proteže kao dugačak tunel... Vazduh je pun poezije, šarene ptičice počinju svoj besplatni koncerat na radost maštajuće mase... Pred vratima svake sobe kao budni stražari stoje cipele i cipelice, a na njima, igrajući, blista sjaj božije zore... (da podižu narodno blagostanje i kult čovječanstva)«.

Brat Milorad Pavlović: »Prostudiravši duševnu naklonjenost širokih masa prema stanovanju u raznim svratiStima i uzevsi u obzir socijalno-etničko-etičko-filozofsku stranu celoga, prividno jednostavnog, a zapravo komplikovanog snopa serije humanih misli, mozemo da konstatujemo u jednoj, kratkoj lakoničkostisnutoj rečenici da ima izvesne, lako neprimetne veze izmedju načina stavljanja cipela pred vrata hotelske sobe i duševnog raspoloženja sretno i nepodozrivo spavajućih ljudskih bića.«

Brat Julije Muller: »Po statistici zavoda za unapredjenje hoteljerstva iz 1679 god. i po izveštaju Centralnog Komiteta za koznu industriju jasno se vidi da u Zapadnoj Australiji samo 0.174673°/o stanovništva spava u hotelima, a od toga samo 0.000006 od sto dade svoje cipele čistiti od Lohndienera. Ove cifre, koje su od velikog značaja na industriju pertli za cipele, mogu se tumačiti tim, što u Zapadnoj Australiji uopšte nema hotela, a osim toga uredjenici idu bosi.«

Brat Zwirschitz Karlo: »Šta brate, šta hoćem, hotel, cipela, to mam ja, tata, Ja mam cip6 numera 48, šta brate, ja mam hotel, moraš platiš dupla takša, veliki cipo mam, treba tušta šuviks, ali to mi Je šuviks.«

Brat Samko Vujić: »Hehehehe... čujte draga braćo, kako sam nasamario Emila i pokojnog Marka Todorovića osamdesetdevete u Nici, na svetskoj izlozbi... Hehehehe... oni su metili cipele pred vrata.... hehehehe... ja lepo kupim dva para zenskih cipela... hehehehe i metnem pored njihovih cipela... hehehehe. Jutarnjim vozom stigle su njihove gospodje i hoće da idu u muževu sobu, pa vide ženske cipele pred vratima... hehehehe...«

Toliko o predavanjima. Po završetku istih pita se: »Ima li ko od braée da primeti neSto u vezi sa predavanjem?« Niko ne sme da kaze niSta. Na to brat Milenko: »Ako niko neće, onda ću ja!« Pa počinje debata, koja #гаје Кадвод зашта, педе јата, mesecima i ne dozvoljava pojavljivanje novih tema. Tako, na primer, brat tajnik ima od proSlog maja jedno vrlo interesantno, aktuelno predavanje o tome: »Hoće li doći do rata izmedju Nemačke i Engleske?«, ali zbog odugovlačenja raznih diskusija nije još došao red na njega. Jedva čekamo odgovor na jako aktuelno pitanje!

S ovim sam i dovršio ovu, novodno kratku referadu o radu Kluba. Samo još nekoliko reči u završetku! Kod nas na vašarima uvek ima takozvanih brzih fotografa koji slikaju narod i već kroz pet minuta se dobiva gotova slika. Te slike nisu umetnička dela: ljudi kadgod imaju tri nosa i petere uši, čak se desi da je neko slikan u civilu, a na slici ima uniformu, — ali je slika ipak mila uspomena na sastanak. Molim brata Guvemera da ovakim osećanjima primi ovu brzu fotografiju Rotari-Kluba Sombor.

388