Jugoslovenski Rotar

Ponajvisé smo ponikli u siromastvu, pa znamo, Sto je suza sirotinjska, Sto je glad i nevolja, kako przi ljetna zega, kako mrznu žile na ljutom vjefru, kako je kad frne vatra na ognjištu, kad procvile gladna i ozebla djeca. — Pa kako onda da ne uložimo svu ljubav i brisu, sve snage svoje da pomognemo gdje možemo, da poslužimo gdje freba? — 4 polje rada i služenja jedva je u kojoj drugoj zemlji Sire i prostranije. — Cezne pusto i fraži nesebičneradenike. — Rolarstvo je već i danas, po riječima našeg nikad neprezaljenog prvog guvernera pok. Ede Markovića, »ujedinilo sve elemente svoje zemlje i okupilo sve etnicéke grupe u punoj harmoniji i ljubavi. Rotarsko je nastojanje da rotarstvo u svojoj zemlji učini velikom porodicom i brafstvom, jer vjeruje da je osjecajni duh drugarstva otac misaonog i razloznog naéela sluzenja, pa da će po njemu osigurati uspjeh svoje stvari. — Rotarstvo je za Jugoslaviju jedna nova nada: nada u moralnu renesansu svijeta na bazi praktične filozofije medjusobnog služenja pojedinaca i naroda.« — »Rotarstvo se frudi«, veli naš uvaženi član i brat dr. Jozo Poduje, »da čisto pragmatički, onim energijama koje mogu da sakupe pojedini klubovi, radi bez vike, ali uvijek potpuno i ofvoreno, na praktičnom poboljšanju prilika oko sebe.«

Ne gubimo se u pustim i šarenim sanjama. — Ne gonimo se za vjetrom niti se penjemo na oblake. — Znamo da sve niée iz zemlje i iz ljudi samih i da se penje prema nebu. — Znamo, koliko je muke dok se razbije jedna fvrda gruda zemlje, dok se zapara mekana brazda pa da se posije plemenito sjeme. 4 i onda je još daleko da rodi željenim rodom. — Ali onaj koji se muči i lomi da postigne ono, Sto je moguce, treba da tezi za onim, ste se cini nemogucno. — Duznost je svakog čovjeka da gleda i nastoji da približi čovjeka čovjeku, narod narodu, da ujedinjuje i spaja, da izgradjuje i ravna pufove od srca k srcu, da ne gleda samo na ono što ljude i narode rasfavlja i cijepa, nego što ih veže i spaja, približuje i ujedinjuje. — Pa zar i sam pokušaj u fom radu i nastojanju nije plemenit i vrijedan hvale i priznanja?

I nista nas na fom putu neće i ne može zaustaviti. Mi, u svoj svojoj čednostfi, bez reklame i šarenih fraza, sledamo s ponosom u dosada prevaljeni put. — U ovoj februarskoj nedjelji mi ćemo svi za se i svi zajedno ispitafi sami sebe i sve nas zajedno, koliko smo svaki pojedinac i svi zajedno pridonijeli Sirenju i utvrdjivanju ljubavi i bratstva u svojoj drzavi; koliko smo i kakove smo veze povezali sa ostalom bracéom rotarima u sirokom svijetu, da

355