Jugoslovenski Rotar

dice, one iz kamena, pa recepti, knjige strane i domaće — kajkavske O»Vračtva ladanjska«), računi, preša, renesansni stol i mužari daju dosta impresivnu, prilično potpunu cjelinu.

Vratima iz stare ljekarne »K zlatnom anđelu« ulazimo niz stepenice u uski hodnik, iskićen starim portraitima naših građana, a na prva vrata desno ušli smo u vrlo lijepi salon drugoga baroka, oporučni dar muzeju sg. Đure Ritza, posljednjeg člana stare gradanske porodice. Slike njegovih preda rese stijene, staklena vitrina ispunjuje kut, dok nad konzolom visi krasno venecijansko zrcalo iz 18 stoljeća. Prevlaka u zelenoj svili daje cijelom salonu posebnu svježinu i toplinu. Daljnja sobica namještena je većinom pokućstvom u stilu Ljudevita XVI. — sve sami domaći komadi. Mali luster iz sitnih kristala upotpunjuje prostor, nad šahovskim stolićem je portrait bana grofa Franje Nadasdyja, koji je banovao u Varaždinu za vrijeme kraljice Marije Terezije. Krasna barokna vitrina (en coignure) u kutu, te elegantni damski stolić za ruéni rad (iz porodice grofova Erd6édy) uz lijepi konzolni stolié i zidno zrealo (Louis XVI) dodaju mnogo intimnosti cijeloj sobici.

Vraćajući se natrag u ljekarnu, izlazimo na drveni hodnik kraj obrambenoga zida, koji je iskićen pločama »Streljackoga druStva«, a vodi na kor kapelice sv. Lovre, gdje зе nalaze interesantne orguljice iz početka 17 stoljeća. Niz stepenice spuštamo se iz drugog sprata u hodnik prvoga, a tamo stoje poredani mali oltari¢i iz ursulinskoga samostana, upotpunjeni drugim crkyenim predmetima iz varazdinskih crkvi. Zaokreéemo hodnikom desno i nađosmo se u hodniku koji vodi u kapelicu sv. Lovre. Arkade su iz XVI stoljeća — poduprte kamenim stupovima, a najveći dio balustrade isto je iz viničkoga kamena. Sama kapelica ima gotske doprozornike koji su izgradeni na drugoj kuli našega Staroga Grada, a pregradena je danas velikom Zeljeznom reset. kom — darom i opet ursulinskoga samostana. Ta je тезе а djelo domaéega majstora, koji je izradi godine 1748 za govornicu istoga samostana, odakle je dobismo prije devet godina. U kapelici ističe se naročito odlični torzo Razapetoga, krasna barokna klupa i ostale mnogobrojne crkvene starine. Sve je ovamo doneseno, ostao Je od starine samo drveni Zrtvenik s grbom porodice grolova Erdody, kojima je grad pripadao sve do godine 1925, kada je eksproprisan u korist općine grada Varaždina, da se u njemu smjesti muzej. Tako je nastao muzej u muzeju, kako ih rijetko gdje susrećemo!

Pokraj kapelice je kula s velikim brojem zastava i vrlo lijepim sakrištijskim baroknim ormarom, kojemu pripadaju i klecala kao sastavni dio.

Izlazeći iz kapelice na lijevo, evo nas u hodniku — punom portrait-a, mnogobrojnih bakropisa, litografija i drvoreza. Druga vrata na lijevo yode nas u malu sobu, gdje je skupljen materijal varazdinskoga muzičkog života te kazališnih priredaba. U jednoj vitrini sačuvane su uspomene na Varaždinca Ivana Padovca, poznatog ilirskoga komponiste i virtuoza na gitari, a u drugoj

440