Jugoslovenski Rotar
Ako Sam se ipak odazvao pozivu brata pretsjednika, da Vam danas izložim neke misli i razmatranja o rotarstvu ı njegovim ciljevima, činim to u želji i nastojanju, da bismo — uputivši naše misli iskonskoj ideji rotarstva — naš današnji jubilarni sastanak proveli u atmosferi duhovne povezanosti sa rotarima Citavog svijeta koji se baš ovih dana — slaveći svoj 35. godišnji jubilej življe i intenzivnije spominju sveS onog, Što našu rotarsku zajednicu povezuje duhom jedinstva i solidarnosti.
~ =
x
Svima nam je poznato, da se etička koncepcija koja je idejnom podlogom rotarstya, osniva na spoznaji, da se u sukobu interesa, koji nastaje životom u zajednici, prava sreća čovjeka i harmonija u ljudskim odnosima ne da postići zadovoljenjem egoističnih pobuda i materijalnih prohtjeva, već jedino primjenom etičkog principa, principa služenja, koji postoji u dobrovoljnom potčinjavanju volje pojedinaca interesima općenitosti, a to i onda, ako to ne donosi ličnu korist ili probitak.
»Služenje nada sve — service above self« — to je etički zahtjey rotarstva.
Rotarstvo se dakle obraéa duhovnoj strani naSeg zivota, ono apeluje na naš osjećaj dužnosti i traži da u svim odnosima prema bliznjem, zajednici, svom narodu i Covjecanstvu zatomimo egoistiéne težnje na korist boljeg, višeg poretka na ovoj zemlji. Rotar dakle, uvidjajući da je sastavni dio većeg totaliteta, ljudske zajednice, osjeća da toj zajednici više duguje, nego Sto smije od nje da traži, pa zato za svoju ličnost prihvaća služenje kao dobrovoljnu dužnost.
Rotarstvo ne iskljuéuje dinamizam ličnog interesa, ono ga priznaje movensom ljudske djelatnosti, tek mu postaylja granice u etičkom principu, u ideji služenja.
Taj princip u suštini je nepromjenljiv, no sadržaj mu nije apsolutan, jer je ovisan od shvatanja stanovitog vremena 1 izvjesne okoline, a ta se shvatanja, kako nas historija uci, mogu tokom vremena promijeniti ili modifikovati.
»Ne traži koristi, koje ne bi mogao opravdati pred svojom saviješću i pred Javnošću« — veli jedan od rofarskih principa.
Kotarsko služenje usko je povezano s pojmom dužnosti. No kod toga valja dužnosti shvatiti ne samo kao puko podvrgavanje nekom autoritetu, već u filozofskom smislu kao uvjerenje, da naša volja ima da ostvari moralni zakon ili cilj, koji smo sebi postavili ili odabrali.
Čim čovjek prihvati neku ideju kao istinu, rekao je jedan mislilac, ona sačinjava suštinu njegovog misaonog 1 озјесајпов života, ona mu postaje čašću ı dužnošću, da po njoj radi i djeluje. Ako je dakle rotar onaj čovjek, koji je prihvatio ideju služenja kao istinu, tad mora da osjeća unutarnju potrebu da u svim životnim prilikama beskompromisno radi po tom principu.
Ideal služenja treba dakle da nosimo u sebi, da se s njime sazivimo, taj ideal treba da Cini Jezgru naše svijesti i ličnosti.
419