Jugoslovenski Rotar

~

mašine za proizvodnju dobara. Ona koristuje nuzgredne proizvode i otpatke, od svinjske dlake, govedjih rogova i starih krpa do zardjalog starog gvozdja i batene hartije. Ona podize i daje veéu vrednost skoro svima proizvodima zemljoradnje, daje uvek novih potstreka za rad, intenzivira svu proizvodnu delatnost. Medjutim, industrija nije samo obična proizvodnja, već je огзаnizovana proizvodnja. Mnogo je napora valjalo uložiti, dok se došlo do savremene izgradnje ove organizacije. Valjalo je olakšati radni proces i sprovesti uštedu radne snage, što je postignuto tehničkim napretkom. Tehnički pak napredak izazvao je pojavu nezaposlenosti i otuda smanjenje kupovne snage širokih radnih masa. Otuda se postavio problem dovodjenja u sklad organizacije proizvodnje i podele nacionalnog dohotka, tako da se zadrže koristi koje je stvorio tehnički napredak, a da se s druge strane svakome omogući rad i dohodak koji je potreban za život. Danas se jednom industrijskom poduzetniku ne postavljaju samo ekonomski problemi industrijske proizvodnje, već i Čitav niz socijalnih problema. DanaSnji industrijalac mora da vodi računa i O problemu odgovornosti celine za sudbine pojedinaca u širokoj masi. Odnos pojedinaca prema celini i celine prema pojedincu, vezao se sa problemom proizvodnje, ekonomičnosti, podele dohotka, zadovoljenja potreba. Ekonomska i socijalna pitanja stopila su se u jedan problem, čija je suština da se, povećavajući proizvodnju na ekonomski način, stvaraju mogućnosti za zadovoljavanje potreba sviju. Otuda se pred jednim industrijaleem postavlja niz problema: on mora u prvom redu da vodi računa O prirodi čoveka zaposlenog u preduzeću: da vidi šta se može postići sa čovekom, kakav je on danas, kakva ga snaga pokreće na rad i da li je moguéno i na koji način povećati njegovu radnu sposobnost. Drugi problem je ekonomsko-tehničke prirode: kako da se organizuje proizvodnja u preduzeću pri smanjenom broju radnih sati jednog radnika, a da ta proizvodnja ne bude manje ekonomna. Žatim dolazi niz pitanja: kakva mora da bude svojina proizvodnih sredstava, način organizacije potrošnje i način podele narodnog dohotka.

Kroz sve ove mnogobrojne, teške i zapletene probleme moderni industrijski preduzetnik najbolje će proći, ako je rukovodjen pravim rotarskim duhom. Pre svega on mora da reši svoj lični prisohološki problem savladjivanja sebe, disciplinovanja volje i podnošenja žrtava radi uspeha preduzeća. U periodu dinamike kapitalističkog razvoja, u kome se mi danas još uvek nalazimo, jedan industrijalac je ličnost koja stvara za svoj račun i na svoj rizik. On stvara nešto za čim se u privredi oseća potreba, a što ima da donosi preimućstva, kako njemu za njegov stvaralački rad, tako i uloženom kapitalu. On organizuje proizvodnju artikala koje traži tržište. Radi uspešnije proizvodnje uvodi u svoje preduzeće nove metode rada, racionalnu organizaciju rada u samom preduzeću (na pr. Ford, Bata i t. sl.). Uz to, često, on mora pored proizvodnje da organizuje i potrošnju, da svoje proizvode načini dostupnim potrošačima. Za sav taj posao njemu je potrebna gvoz-

583