Jugoslovenski Rotar

је то se sada drugog zadatka narodnog vođe. On mora, spomenuo sam, znati ocijeniti tendence javnog mijenja na koje naiđe, i onda prema njima izraditi program svog rada.

Dolazimo do glavne tačke. Pitam vas: što će se dogoditi kad neko pravilno ocijeni tendence svoje okoline i izabere ih za program svoga rada? Neće li morati reći: »Ovaj je smjer dobar, a onaj loš. Ja sam sklon ovom dobrom. Vidim i način kako ću moći taj slijediti, a onaj drugi odbaciti i stati mu na put.«

Da, on mora doći baš do ovog zaključka. U kaosu događaja svog vremena i mjesta, on mora znati pronaći vrjednote i znati ih lučiti od onog što je loše. On mora nadalje da to vrijedno i dobro prihvati, a rđavo odbaci. Toje konačno stvar moralnog suda. To bazirana jasnoj i Jakoj filozofiji života. To se ne mijenja sa svakom novom sezonom. To nije nešto što je ovdje ovako, a ondje onako.

Hoćete li odgajati sutrašnje vođe, zadovoljite se u vježbanju današnjih mladića i djevojaka u jednoj životnoj filozofiji, koja je tako istinita i tako važna, da će oni uz nju zauvijek prionuti, po njoj prosuđivati sve događaje, po njoj usavršavati sebe i svoje drugove u koliko će to dopustiti opći uslovi u svijetu.

Ali što ćemo sa našim sutrašnjim vođama? Ovo je svakako mjesto i vrijeme da se o tome govori, a vi ste i oni kojima treba o tom govoriti.

Kako ćemo naći sutrašnje vođe? Kako ih pripremiti? Ako je ikada a posljednjih milion godina trebalo vođa, to ih svakako treba sada, kad je svagdje kaos. Ako ikada uspijemo izići iz tog kaosa i učiniti red, to će biti sigurno kroz dobro vodstvo.

Zašto mi danas trebamo vođe? Ja ću vam reći svoje mišljenje zašto držim da trebamo vođe nove vrste, i kad kažem vođe, mislim na vođe na svakom koraku života, ne samo u upravi, ne samo u politici, nego svugdje.

Trebamo vođe da osiguramo svijet ljudima, a ne samo kakvoj kliki. Trebamo ih, ne za prosperitet kakve ideologije, a ni za privilegij kakvom staležu, već da u svijetu svim ljudima bude obezbijeđen život. I trebamo posebnu vrstu vođa, ne nešto posve novo, pače više staro, nego novo. Trebamo vođe koji će ljudima stvoriti mogućnosti da za nešto žive.

Jedna od velikih tragedija ljudske prirode je, i danas i inače, da većina ljudi nema zašto da živi. Ti ljudi nemaju ništa osim dnevnog otkucaja satova i svagdašnje svoje muke. Oni su zaokupljeni samo svojom egzistencom. To nije život za ljude. Trebamo još nešto osim dnevnih briga kojima su ispunjeni svi časovi dana. Eto, to tražimo od budućih vođa. Trebamo ljude koji će donijeti plamena i žara u naš život, koji se već pretvorio u prah i pepeo. Ako to nisu u stanju da učine, onda to nisu vođe koje mi tražimo.

Ako pogledate muževe, kojima su milioni ljudi bili posve odani i spremni na svaku žrtvu, apstrahirajući samu svrhu, vi ćete uvidjeti da je svaki taj muž bio njihov najmanji zajednički sadržatelj. Taj je nešto što je izvan dobra i zla, izvan smiješnog i pametnog, jednom riječi izvan svega. Ljudi slijede vođe jake i slabe, dobre i loše, jer nalaze u tom nešto radi čega žive, jer nalaze u tom nešto što ih odvodi od dnevnih muka i briga, i što ih dovodi do stvari koje su vrijedne njihove pažnje.

Niko ne može proučavati živote velikih ljudi, bilo onih od danas, bilo onih od jučer, a da ne dođe do tog zaključka. To je tajna; to je tajna

11]