Jugoslovenski Rotar

od njih pokreću, da, ako nemate zamašnog plana za budućnost, gubite igru. Sve je danas zbrkano, jer se s projektovanim rezultatima ide daleko, daleko unaprijed. | |

Stvaranje planova unaprijed nije nešto što se može lako naučiti. Ima ljudi koji misle daleko u budućnost, ali ima i onih koji su kao skakavci, i ne misle dalje današnjeg zalaza sunca. Kad budete tražili mlade ljude, kojima treba da prepustite vodstvo poslova u svijetu, pripazite da imadu smisla i volje da misle dalje od sebe. Ako je tako, onda ispitujte i druge njihove karakteristike; one će biti drugorazredne.

Ako tražite vođu da nas iz Ovog kaosa izvede u novu, nepoznatu, obećanu zemlju, ne propustite a da ne zapitate onog mladića, koji vam se bude pretstavio s tim zadatkom i izjavio da želi biti na čelu pokreta, ono što sam vam već ranije bio rekao. Tražite od kandidata da jasno odgovori na pitanje: »Imate li nešto za što živite, i je li to nešto takvo da bi za to i drugi mogli da žive? Je li to tako vrijedno da se može održati kroz sve vrijeme i da to ljudi mogu prenositi iz generacije na generaciju?« Ako je tome tako t. j. ako je njegov odgovor zaista pozitivan, susretajte ga s potrebnom poštom i dajte mu potstreka na uspjeh.

Drugo pitanje koje mu treba uputiti odnosi se na brzinu njegovog mišljenja, zapažanja i rada. To je zaista okrutan ispit kojim se nesumnjivo približujemo vremenu u kojem trebamo nešto što je malo nalik na nadčovjeka obzirom na energiju i brzinu stvaranja odluka, a spojeno to sa tačnošću. Mi trebamo takvog čovjeka na svakom koraku javnog rada, kao još i u mnogim drugim stvarima.

Zatim, konačno, dolazi najvažnije pitanje od sviju: »Kako daleko unaprijed znate misliti? Kako daleko unaprijed možete stvarati planove? Jeste li igrač šaha koji znade misliti samo do slijedećeg poteza ili možete kombinovati tri poteza unaprijed? Ili možete predvidjet deset poteza, ili čak dvadeset poteza unaprijed i tako dobiti igru? Možda ste pak u stanju da u mislima pređete cijelu igru sa svim njenim varijacijama?«

Nema razlike između šahovske igre i umjeća »znati živjeti«, samo što Je umjeće »znati živjeti« milion puta veće od šaha.

Svako, koga sam pratio pri proučavanju ovog problema, zapada u istu pogrešku. Vrlo je dobro znam, jer sam je i ja počinio tisuću puta. Griješimo naime što u novu situaciju unosimo more starih ideja. Dopuštamo da naši običaji i naši zastarjeli pogledi utiču na naše sutrašnje odluke. Međutim svijet se je u tolikoj mjeri promjenio da se svi moramo čuvati takvih zabluda.

Pretpostavimo da je veliki vođa sutrašnjice gospodin X, jedna nepoznata količina. Mi znamo samo nekoliko stvari koje on mora učiniti, ali u cijelosti, on je za nas nepoznanica. Uzmimo kao primjer čovjeka koji je u nečem uspio i koristio. On nam se ne čini da je neki vođa. Ne izgleda tako. Zaboravljamo naime da kad ga prosuđujemo imademo stereotipne ideje o ljudima koji su bili vođe kad smo mi bili vrlo mladi.

Ako bacimo pogled na polje javnog rada, velik je paradoks danas, upravo ironičan paradoks u tom što vam moram savjetovati da budete na oprezu, pa da ne sudite ljudima nekom konvencionalnom mjerom.

Ne mogu se više ničeg sjetiti što bi bilo važno da vam kažem, izuzev te činjenice i svega onoga što ona u sebi sadrži. Mnogo i duboko razmišljajte o tom pitanju. Nemojte ni u što vjerovati, a najmanje sebi samima. Dopustite svakome da se pokaže u zgodnoj prilici. Ako vam pristupi

1065;