Jugoslovenski Rotar

mladoj generaciji davala poleta, ratom i raznim društvenim i ekonomskim krizama sasvim je uništena. Slobodoumne ideje i drugi duhovni temelji lagano isčezavaju, nestalo je duhovne sigurnosti koja je bila osnov njenog rada, te tako omladina danas živi u izvesnoj duševnoj depresiji, u nesigurnosti i duhovnom haosu.

Omladina stoji bez pravog voćstva u kulturnom pravcu, ona je u krizi i ne može da nađe pravi put kojim bi pošla, da osigura nastavak i dalje prenese one lepe tradicije koje krase čovečanstvo. Oduzeli su joj Boga, te versko osećanje iz dana u dan slabi, dok ljubav i poštovanje prema bližnjemu lagano isčezavaju. Sve više prevlađuje materijalističko učenje i dolazi do jačeg izražaja u svakodnevnom životu. Sasvim je prirodno da tim nevoljama mučena duša ne može da se odlu¢i na stvaralačka dela. U omladini stvorio se nov mentalitet koji je uzan, bez širih pogleda, bez oduševljenja i poleta. Svaka misao, svaki pokret, svaka delatnost počivaju na materijalnoj želji i cilju. Čak i od lepote umetnosti očekuje se korist, a i u čarima prirode traži se materijalna prednost, dok su naučna istraživanja samo onda interesantna, ako donese materijalnu korist. Sve to ogorčava omladinu, kvari njenu dušu, ubija bujnu maštu stvaranja, tlači duh samopouzdanja i odvraća je od svih pothvata u izgradnji novog čoveka.

Omladina ima danas nove poglede i verovanje u život. Ona je zatrovana utilitarističkim idejama i želi kroz njih da se osposobi za život, da stane na vlastite noge i da postane samostalni činilac društva.

Ekonomski položaj omladine danas je vrlo varljiv. Nema sigurnosti i mogućnosti za slobodan uspon kao nekada. Česte pojave besposlice, neizvesnost zaposlenja uopšte, psihoza straha da će već narednoga dana odnosno meseca izgubiti mesto, sve to goni omladinu da juri po državnim nadleštvima, s jedinim ciljem da što pre dođe do uspeha i činovničke grupe. Omladina je prinuđena da ide u sve većem broju u škole. Ali je nevolja, da na završetku dugotrajnoga studija doživi veliko razočaranje, jer ne može da dobije zaposlenje. ni u državnoj ni u privatnoj službi.

Naročito je pogrešno njeno učešće u političkom životu, pa čak i štetno. Nekada s visokim idealima, u iskrenoj težnji za istinom i pravdom razvijala je omladina barjak društvene čistote, dok danas sve što je ranije bilo sveto izmiče se i razbija u grubom praktičnom životu.

Jedan omladinac, čiste duše i istinskog osećanja o političkoj borbi otprilike ovako se ispoveda javno: Sa 21 godinom pošli smo prvi put k izbornoj urni i dospeli smo usred partiske galame. I doživeli smo najgore razočaranje. Svuda vidimo samo borbu za lične interese. Brutalnost materijalizma izbija na površinu i ona diktira društvu, ona upravlja društvenim duhom. Težnja za dobrim zamenjuje se koristoljubljem, a lični interesi stavljaju se iznad interesa vlastite zemlje. Doduše još ima ljudi koji se trude da pravim putem postignu svoj čisti cilj. Ali naše doba ih ne sluša, jer je politika postala isključivo mamac za bogaćenje. Profesionalni političari ispovedaju kao političku dogmu, šta se daje i šta se prima. A etička pitanja, koja pokreću temelje društvenih ustanova, ignorišu se. Mi omladina hoćemo jednu veru; tražimo čistotu i pravdu za ceo svet. Pa i u ovom i ovakom haosu društvenog previranja želimo ono što u nama vri, što u nama bdi da jasno i glasno priznamo

166