Jugoslovenski Rotar
Godine 1862 stvori on svoj vlastiti list Tasviti Efkar, koji se održa sve do 1925 godine. Ubrzo se pojavi prevodna literatura, pri čemu se isticahu Zija Paša, pa Namik Kemal.
Umjetničke ideale Namik Kemala, koji se više žrtvovao u političkom pravcu i proslavio se sa svojom dramom Vatan (što znači Otadžbina), koja je prevedena, mislim, po pok. Musa Ćazim Ćatiću na naš jezik, ostvari njegov dak Abdul-Hak-Hamid. Njemu je bilo suđeno, da kao diplomata živi u Parizu, Londonu, Brislu i nakon pada starog carstva da doživi uspon i razvoj nacionalne države (umro 1937 god.). Abdul-Hak-Hamid je pokazao Turskoj literaturi nove puteve oslanjajući se na francuske klasike i Šekspirovu dramu. Ipak je svijet njegovih osjećaja bio više u duhu evropske, nego turske kulture.
Nije manjkalo nastojanje, da se literatura uputi u čisto narodnu kolotečinu, pa se u tu svrhu otpočelo sa čišćenjem jezika od prekomjernih arapskih i perzijskih riječi.
Pod konac Abdulhamidove vladavine literarni život je bio skuéen i sapet sa tako strogom cenzurom, da se na pr. prijevod (Vilim Tell) nije dozvoljavao.
Abdulhamidova poslovična strahovlada i tiranija sa nevjerojatao razvijenom mrežom špicla izazva 1908 god. mlado-tursku revoluciju i oslobodi tako i literaturu okova cenzure.
Čuvena pjesnikinja Halide-Edib-hanum u svom romanu »Turam« opisala je novi ideal Turanizma, koji obuhvata sve Turke. Ovomu je mnogo pridonio i Zijagok Alp, koji je pod pritiskom carističke Rusije prebjegao iz Južne (Tatarske) Rusije u Tursku. Niega smatraju pretečom kemalističkog nacionalizma.
Konstitucionalna mlado-turska monarhija se zanosila nadom, da ce biti podupirana od svih kršćanskih nacija. Međutim Italija objavi 1911 god. rat i zauze Tripolis. Odmah zatim dolazi do Balkanskog rata. U svjetskom ratu prstupi Turska na stranu centralnih vlasti, da završi sa potpunim slomom, sa primirjem u Mudrosu 30 X 1918. Ovo bijaSe konac otomanskog carstva, koje pade kao nosioc jedne preživjele ideje. Iz njegovih ruševina i nakon općenito poznatih nam peripetija uzdiže se nova turska nacionalna država. Mirom u Lozani 24 VI 1923 dobi Turska cijelu Malu Aziju i Carigrad sa istočnom Trakijom. Tvorac ove nove Turske države je Mustafa Kemal.
Nakon što je iz vlastitih snaga turski narod došao do jedne homogene narodne države, otpoče Kemal sa svojim smjelim reformama: ukidoše se naročita prava kršćanskih manjina i zloglasne kapitulacije.
Mustafa Kemal je bio riješen da po njemu stvorena država pođe putem evropske civilizacije. Da bi spriječio obaziranje na islamsku prošlost, što bi za njegova nastojanja moglo biti samo od štete, on se rađe odreče svih blagodati, koje bi duhovni centar Islama u državi mogao donijeti i zaključkom narodne skupštine 3 II 1924 god. dokinu Kalifat, a samog Kalifa protjera iz zemlje.
Ovaj akt je izazvao pobunu Kurda, koju je Kemal nemilosrdno ugušio. Kemal nastavi sa daljnim moderniziranjem države: ukide ministarstvo pobožnih zaklada (Evkaf) i pripoji ga ministarstvu prosvjete.
U 1925 god. zabraniše se svi redovi Derviša, a brzo nakon toga i klosteri. Kao vanjski simbol evropeizacije svoga naroda uvede iste godine i nošenje šešira te zabrani fes.
201