Jugoslovenski Rotar

od šećerne repe. Ovaj izum imamo zahvaliti kontinentalnoj blokadi za vrijeme Napoleona, kad je kontinentalnoj Evropi kroz dulje vrijeme bila onemogućena nabava šećera od trske.

3. Treći oblik relativno i samo jednostrane autarkije postoji samo onda, kad se izvjesne sirovine, kojih nema u zemlji, a nema ni vlastitih surogata prerađuju u zemlji u finalne proizvode. Na ovom je načelu primjerice osnovana pamučna industrija gotovo cijele Evrope, pošto kako znamo na našem kontinentu pamuk uspjeva samo u Grčkoj, Bugarskoj i nešto malo kod nas u južnoj Srbiji, no u količinama, koje su posve neznatne spram potreba evropske pamučne industrije, koja mora gotovo sav pamuk uvoziti iz prekomorskih zemalja.

4. Četvrti i najoštriji oblik autarkije postoji ondje gdje se cjelokupna domaća proizvdnja koncentrira na izradbu gotove robe iz domaćih sirovina, dakle na proizvode iz normalnih (prirodnih) sirovina, sintetskih i surogatnih sirovina, dok se napušta proizvodnja i potrošnja svih onih proizvoda koji se ne mogu s domaćim sirovinama ni izraditi ni surogirati. Dosad se ovaj oblik autarkije javlja samo u doba rata, kad ne postoji mogućnost normalne izmjene dobara s inostranstvom i kad se cijeli gospodarski potencijal jedne zemlje mora usredotočiti oko namirivanja potreba narodne odbrane. Nije međutim isključeno, da će autarkijski sistem biti u izvjesnim zemljama danas sutra isto tako proveden u ovom oštrom obliku i za vrijeme mira te će se za volju što potpunije emancipacije od uvoza iz inostranstva provesti načelo odricanja za sve ili za mnoge inostrane proizvode. Teoretski možemo primjerice sasvim lako zamisliti da će se neke zemlje Evrope trajno odreći konzuma kave ili čaja, jer se bez toga može živjeti ili konzuma južnog voća, ako u zemlji ima drugog voća. ~.

Iz ovog letimičnog prikaza raznih oblika i stepena relativne autar– kije vidimo prije svega, da svaki takov sistem ili pokušaj znači manje više dubok zahvat u ekonomsko zbivanje, koji se pretežnim dijelom može ostvariti samo intervencijom izvan te ekonomske sfere, dakle putem smišljene i konzekventne ekonomsko političke djelatnosti države. U svakom slučaju bez obzira na to kakovo gledište zauzmemo ргат smjera, opsega i uslova državne intervencije u ekonomskoj sferi, za ovakovu intervenciju treba da postoje važni razlozi odnosno treba pokazati, da se tom intervencijom može ostvariti trajno poboljšanje gospodarskih prilika u dotičnoj zemlji. Glavnom svrhom autarkije označuju svi njeni pristaše ekonomsku emancipaciju vlastite zemlje i osloboдепје od ovisnosti, u koju su mnoge zemlje pod režimom manje više slobodne međunarodne izmjene dobara došle. Po ovom shvaćanju dovodi slobodna trgovina gotovo sigurno do monopola onih zemalja, koje su sretni posjednici sirovina neophodno potrebnih za svaku zemlju, a taj se monopol zlorabljuje stvaranjem i podržavanjem abnormalno visokih cijena za odnosne sirovine. Zemlje, koje priroda ili politička dinamika nije obdarila tim sirovinama moraju onim drugim stalno plaćati neki tribut kao priznanje njihovog monopolnog položaja. Od plaćanja tog tributa se zemlje bez odnosnih sirovina mogu osloboditi samo primjenom autarkije ovog lil onog oblika, a napose produkcijom ekvivalentnih sintetskih ili djelomice ekvivalentnih surogatnih proizvoda na vlastitom tlu i iz vlastitih sirovina. To je pak provedivo samo uz manje više potpunu preorijentaciju vlastite privrede po unaprijed smišljenom planu i uz

232