Meksiko, стр. 11

PRIPOVIJETKE O KUKURUZU ·

Meksička, zemlja dala, je svijetu kukuruz, njegova velikog hranitelja. (Jedino je riža to u još većoj mjeri).

Kukuruz je jedam od simbola suverenosti Meks:ka; kruna je agava, žezlo kaktus, a blistava vladarska zlatna jabuka klp kukuruza.

Nema, poljskog ploda, koji bi bilo gdje u gradovima. toliko udarao u oči, kao što kukuruz udara u oči u Meksiku. Prvo, što zapne za oko, to su tortillerije, pekarnice, koje su ujedno i prodavaoniee, a ipak nisu ni jedno ni drugo. Nemaju ni izloga ni vrata, a smještene su u udubljenju otvorenom prema ulici. Dio rada obavlja se na pločn'ku: tu se ribaju kamene posude »metate«, čiste se željezna ognjišta, a naveče se od IEOPCO drvena ugljena mijesi neka vrst briketa.

A unutrašnjost, ako se kod toliko otvorena prostora može govoriti o unutrašnjosti, uopće nije pekarnica, u kojoj se žare ognjišta, znoje kalfe i šegrti raspiruju vatru; nema tu ni dugih žarača ni korita, što nalikuju na ljesove, ni visokih polica za kruh. ;

U tortillerijama rade samo žene. Od vapna i samljevena kukuruza umijese najprije čvrsto tijesto, masu. Vapno je ono, što tort:lli daje okus i omiljeni sjaj, a one koji je jedu, čuva od rahitisa; na svakom se koraku vidi, da tortilla prija zub ma — čak i najstariji Meks kanci kese bijele zube, bez ijedne rup:ce, i ružičaste desni; takvi zubi kod kruhoždera blistaju samo ako su djelo zubara.

Kad je tijesto umiješeno i podatno, uzima tortillera... Prije nego nastavimo, moramo upozoriti čitatelja, neka u Španjolskoj ne upotrebljava olako riječ tortillera. U ·'Španjolskoj se tortille ni ne prave ni ne jedu, ali ima tortillera. Ondje, naime, tako nazivaju lezb:jke. (Kad je neki brod sa bjeguncima iz Španjolske pristao u Veracruzu i na palubu su dospjela meksičke novine, putnici su zapanjeno buljili u maslov »Štrajk tortillera«. Čudna zemlja, govorili

5