Meksiko, стр. 12

su došljaci, gdje i takve žene štrajkaju. Traže li kraće radno vrijeme, veće plaće, kolektivni ugovor?)

Ali govorimo o normalnim meksičkim tortilerama, koje uzimaju među dlanove komad tijesta. Počinje radni proces, koji se nadaleko čuje. Tijesto se lupa među dlanovima, dok ne postane: tanko i okruglo. Da bi postalo još okruglije i još tanje, leti bezbroj puta strelovito u visokim lukovima sa dlana na dlan. Muzikanti blagopokojne bečke gradske muzike, udarajući čimelama, obrukali bi se kraj tortillera: nije ni čudo, ta Meksikanke žongliraju tako od pamtivijeka sa svojim svagdanjim kruhom, pa kako da to i ne umiju bolje ad nekog vojnika sa skraćenim vojnim rokom.

Mušterije ulaze u lokal i, dok diskovi prolijeću zrakom, prate lupetanje tijesta lupetanjem svoj:h jezika, Od vremena do vremena tortillera uranja ruke u toplu vodu, da bi ih isprala od prilijepljenih komadića tijesta. Na kraju je lepinja postala okrugla gotovo kao kružnica. Na comal, vruću ploču na ognjištu, stavlja se tada malo masti, da se tortilla ne prilijepi, kad je na nju stave, a na nju će je svakako staviti. Malo pripečena, sa crnom mrljom na žutoj podlozi, Bvježa i topla, to je bazlamača bez jaja, bez soli i bez šećera. Tortilla, je kruh milijuna, a služi i kao viljuška, kašika i tanjir onima, koji uz taj kruh imaju još štogod da. pojedu.

Svakodnevni polazak na tržnicu završava kupovanjem tiortilla, a iz tortilerije domaćica trči ravno kući, da tortille donese na sto, dok su još vruće. Tamo, gdje ih peku kod kuće, čine to za vrijeme jela; iz kuhinje neprestano donose svježe tortille, da bi ih jeli onako vruće, kako su ispečene.

Na selu ne dominira cestom tortillerija, nego molino de nixta-_ mal, mlin za kukuruz. Nema sela, koje ne bi imalo bar jedan lokal s tim natpisom i malim mlinom s gazolinskim motorom. »Nixtamalc je indijanska riječ, koja se-u Meksiku sačuvala sve do danas. (I riječ »tlapalerija« potječe od jedne aztečke imenice, no kako u doba Azteka vjerojatno nije bilo trgovina bojama, mora, da je tek kasnije dospjela u poslovnu upotrebu. A nixtamal su mljeli već u predšpanjolsko doba.) .

Žene u provinciji donose svoj vlastiti kukuruz u molino đe nixtamal. Na selu ima svatko malo kukuruza, bar nekoliko strukova, koji rastu oko kolibe. Po dvorištima — to je obilježje meksičkog sela — uzdiže se vitak četvorougaoni tornjić, ispleten od perušine: cincolote, hambar za kukuruz. Krov ga štiti od kiše, a podignut je na visokim drvenim nogarima, da se u njega ne uvuku štakori.

6