Meksiko, стр. 13

Iz cincolota potječe zrnje, koje domaćica donosi u molino de nixtamal, da se zajedno s vapnom samelje za masu. Kod kuće svako je kuhinjsko ognjište tortillerija — tu domaćica peče tortile za svoju obitelj. A i za prodaju. Nošenje tortilla na trg starinski je običaj, naslijeđden od pradjedova. Bosa, na vršcima prstiju, savijenih koljena i hitra sitna koraka, balansirajući košarom na glavi, brza ona tisuće godina svojim putem na trg, udaljen često na milje. Samilosni auto hoće da je poveze. Ne odgovorivši, ne razumijevši, ona brza dalje, prema trgu. Tamo već tisuću godina čuči nepokretno usred meteža i gurnjave pred istom košarom s istim ftortillama na istom mjestu. Kad posljednji komad nađe kupca, brza kući, kao što je i došla.

Molino de nixtamali u velikim su gradovima tvornice s električnim pogonom, koje pripadaju d'oničarskim ili komanditnim društvima. Njih i liferante, koji im dobavljaju kukuruz, stanovništvo okrivljuje, kad raste cijena tortillama, jer od cijene tortilla zavisi život masa. '

Prilikom prvomajskih demonstracija u građu Meksiku čovjeku, koji je prije toga doživio majske svečanosti u New Yorku, udara u oči, dvoje: seljački odnos meksičkog industrijskog radnika prema zemlji i neznatan interes za vrijednost novca. Putem na Union square protestirale su kolone Njujorčana protiv povišenja tarifa podzemne željeznice. »Five cents is fair enough« bilo je isp:sano na pločama na kojima su bile prikazane niske nadnice — nasuprot nacrtanim isplatnim vrećicama ble su nacrtane vreće s milijunskim profitima upravnih vijeća. Meksički radnik, mnogo. slabije plaćen, na svoj praznik rada ne spominje takve stvari. On živi u zemlji, gdie revolucija još nije nešto zastarjelo, mitski falsificirano, nego je sadašnjost, iz koje potječe sve što je dobro ili bar donekle dobro. U Meksiku se čak i reakdaionari u bučm:m i gromoglasnim govorima hvale ogromnom ulogom, koju su tobože imali u slavnoj revoluciji.

Na strani zemljoradnika borili su se gradski radnici za podjelu zemlje i protiv kmetstva, i njima su još uvijek pred očima ti agrarni idđeali. Portret seljačkog vođe Emiliana Zapate lebdi nad činovnicima zalagaonice, »zemlju i slobodu« traže metalski radnici. A svi, bili to radnici petrolejskog poduzeća ili elektrane, ili šoferi autobusa, učitelji, željezničari, grafičari, polagači cijevi, tekstilni radnici, namještenici arene za borbu s bikovima ili kinooperateri, svi se ujedinjuju pod istom zastavom i istim poklikom u protestu protiv zajedničkog neprijatelja: »Contra los acaparadores del maiz«, protiv špekulanata kukurmuzom.