Meksiko, стр. 24

»Dvije fanege kukuruza su propale, a, polje mi je zauvijek uništeno.« »Ali sad ste posjednik vulkana.«

»Ah, sernor, kakva korist od vulkana ?« -

Mogao sam Dionisiju odgovoriti, da vulkan nije bez ikakve vrijednosti. Nekoliko desetaka godina prije, meksička republika poklonila je nekom generalu Popocatćpeti, vulkan kao orden! Kad je general umro, Popocatećpetl je ponuđen na javnoj đražbi uz početnu aijenu od dvadeset i pet milijuna pesa. Rocekefeller je namjeravao da ga kupi radi iskorištavanja sumpornih stijena, ali ga nije dobio.

Dionisio Puliđo mogao bi svoj vulkan ponuditi Rockefellerovim nasijednicima, ako ga žele. Ali valja pretpostaviti, da on ni tađa ne bi imao novaca, nego najviše nekoliko boca rakije od šećerne trske. On ne bi imao ništa od toga, kad bi njegovo polje postalo objekt tuđinske industrije.

U UruapAnu, najbližem velikom građu, zavladala je konjunktura za unajmljivanje automobila. Svatko, tko je imao teretna kola, ostavio se svih tereta i prevozio turiste do vulkana. Cijena vožnje rasla je brže nego vulkan. Oko 20 kilometara iznosi udaljenost od Uruapana do Paricutina, put vodi besputnom terpentinovom šumom, vOžŽžnja traje šest i po sati, i čovjek je poslije nje potpuno raskliman.

Na poljani pred vulkanom niknule su sajamske drvenjare ođ letava i granja, tu se toči coca-cola, prođaje taco i voćni kruh ate, specijalitet države Miehoacan. Prođdavači su mještani San Juana de Parangariceiitiro. Oni nisu upali u ovaj trgovački posao nespremni. Parangarictttiro je proštenište; svake godine, 19. rujna, na svetkovinu

. Crista Milagra, hodočaste ovamo stotine vjernika. Prema tome, svi mještani pravovjerni katolici; politički pripadaju sinarquistima, šistima, koji vođe skupu agitaciju, prvenstveno u zaostalim krajema. To međutim ne smeta stanovnike, da budu i oduševljeni pristaše jednog demokrata, bivšeg predsjednika LAzara CaArdenasa. PCArdenas im je dao zemlju, a fašisti im obećavaju još više.

»Mi smo siromašni,« kažu, »živimo od toga, što sami proizvedemo na svojoj zemlji. Do gotova novca dolazimo samo u rujnu za vrijeme proštenja.« Pobožni su i provalu vulkana smatraju kaznom božjom. Neka raskalašena žena mora da je griješila s oženjenim mještanima. Kad je počela erupcija, stanovnici su pobjegli, ostala je samo šaka dobrovoljaca, da čuva Crista Milagra. Nakon tri dana bjegunci su se vratili kući i uredili svoje prodavaonice. Žene vođe brigu o trgovini, muškarci za nagradu prate turiste na brežuljke oko